Markus je bio običan čovjek koji je imao za cilj kupiti novi stan, gdje bi započeo novi zivot. Stvari nisu išle kako je on želio. Nije mogao naći prikladan posao koji bi ga doveo do svog cilja. Živio je u malom stanu u kojem je bila tek jedna soba i kupatilo. Izašao je da kupi sebi da jede. Nikada nije bio izbirljiv sa hranom te je jeo onoliko koliko je imao novca. Na uglu glavne ulice je bila pekara u koju je najčešće išao. Kupivši omiljeni sendvič, krenuo je prema izlaznim vratima. Vani je ugledao djevojku koja se brzim korakom približavala pekari Otvorio joj je vrata i uputio slabašan osmijeh dok je ulazila, a ona se tek ovlaš zahvalila. Imala je crnu kosu, bila je visočija i imala otprilike dvadeset i pet godina. To je bila najljepša žena koju je Markus vidio u svom životu.Stao je ispred pekare i posmatrao je. Kupila je šta je trebala i krenula da izađe, a Markus joj je opet otvorio vrata. " Ti radiš kao zaštitar u pekari? ", upitala ga je šaljivim tonom. On se nasmijao. " Ne, ne radim , jednostavno sam morao još jednom vidjeti to lijepo lice". Šutila je nekoliko sekundi, a onda je brzim korakom krenula svojim putem. Markus nije odustajao i potrčao je za njom dok je nije stigao. "Mislim da smo pogrešno počeli, ovaj...", započeo je stidljivo. Ona mu je upitla oštar pogled i krako rekla "Ja nisam namjeravala ništa počinjati ". Zagledao se u njene neodoljive oči snažne, plave boje, a onda napokon progovorio. " Markus ". "Markus šta ?" Nasmijao se i stisnuo zube. "Moje ime je Markus. A tvoje ako smije pitati ?" "Melinda". "Predivno ime". " Ovisi za koga ", odgovorila je kratko.
"Ako živiš blizu mogu te otpratiti kući, ako želiš naravno.", reče Markus neskidajući osmijeh sa lica.
"Živim tu iza ugla. Hajdemo.", kratko odgovori Melinda.
Krenuli su niz ulicu. Markus nije skidao pogled sa nje. U njegovom ljubavnom životu nije bilo previše aktivnosti. Sa svojim dvadest i sedam godina imao je svega dvije djevojke, ali nije žalio. Cijeli život sam čekao na nju - misli su mu preletale jedna drugu.
"I, Melinda, šta radiš ? Čime se baviš ?", upita nakon kratke šutnje.
"Manekenka.", kratko i nezainteresovano odgovori.
"Da, nije teško naslutiti.", Markus se pokuša našaliti ali Melinda zadrža hladan izraz lica.
Kada su zašli za ulicu Markusu se učini nešto čudnim. Nije nigdje vidio stambenog objekta, ali ipak krenu za Melindom.
"Ovaj, ovdje živiš ?", proguta knedlu i progovori.
"Ne, ali za tebe da.", kratko sa osmijehom odgovori i naglo se okrenu prema Markusu držeći pištolj u ruci uperen u njega.
"Šta ćeš sada ? Ubiti me ?", ne baš preplašeno upita Markus.
"A u infu piše da si intaligentan momak ... Šteta.", reče Melinda ironično.
Dok je to izgovarala, Markus najednom napravi neodređen potez spuštajući se na zemlju i u kratkom vremenu podapinjući je. Melindi ispade pištolj iz ruke ali se uspjela održati na nogama.
"Osim intaligencije, recimo da se znam i braniti.", hladno reče Markus.
Melinda se samo nasmija te uputi letimični pogled prema mjestu gdje se nalazio pištolj. Bio je nekih desetak centimetara od Markusove noge ali on ga nije gledao. Napravi prvi korak prema pištolju ali Markus napravi kratki pokret nogom i odbaci pištolj nekoliko metara od sebe. Melinda najednom promjeni smjer zaljiećući se u Markusa. Na nekih pola metra se zaustavi i podiže nogu i visinu kuka. Vještim pokretom ruke Markus odbi udarac i uhvati Melindinu nogu obarajući je na pod. Čuo se vrisak bola.
"Ne želim te povrijediti, zaista ne želim, ali ne daješ mi izbora.", iskreno reče Markus.
Po prvi put je osjetio fenomen ljubavi na prvi pogled, a ispostavilo se da ga njegova ljubav želi ubiti. Sreća nije htjela da pokuca na njegova vrata.
Gledajući je sa bolnim grčom na licu, primače svoju glavu njenoj. Nije se opirala. Iako je Markus bio pametan i slutio je da je to možda zamka, prepustio se emocijama, po prvi put u životu. Spustio je svoje usne na njene te se utopio u nježnom dodiru. Podiže je na ruke i potrča prema svojoj kući. Za nekoliko minuta ležali su na krevetu njegove spavaće sobe i strastvenim dodirima otkrivali tajne suprotnog tijela. Ovo je bio Markusov prvi put. Za nekoliko minuta sve je bilo gotovo. Ona je ležala u svojim mislima a on je pripalio cigaretu i gledao u plafon ispražnjene glave.
"I, hoćeš li mi reći zašto si me htjela ubiti ?", upita Markus nakon kraće šutnje.
Melinda ga samo pogleda. Po prvi put je stavila emocije iznad naredbi. Dugo je sanjala o mirnom životu, o osnivanju porodice, ali toga nije bilo u njenom poslu, u poslu ubice. "Možda mi je on nada za bolji život" - razmišljala je. U tim razmišljanjima je i zaspala. Markus je ostao budan cijelu noć gledajući njeno tijelo. Divio joj se, iskreno i iz srca. Ali ostalo je još pitanje : "Zašto ga je htjela ubiti ?"
Pisci : ney ; m4nda ..
Zahvaljujemo se na čitanju..
Sutra već drugi dio..
"Ako živiš blizu mogu te otpratiti kući, ako želiš naravno.", reče Markus neskidajući osmijeh sa lica.
"Živim tu iza ugla. Hajdemo.", kratko odgovori Melinda.
Krenuli su niz ulicu. Markus nije skidao pogled sa nje. U njegovom ljubavnom životu nije bilo previše aktivnosti. Sa svojim dvadest i sedam godina imao je svega dvije djevojke, ali nije žalio. Cijeli život sam čekao na nju - misli su mu preletale jedna drugu.
"I, Melinda, šta radiš ? Čime se baviš ?", upita nakon kratke šutnje.
"Manekenka.", kratko i nezainteresovano odgovori.
"Da, nije teško naslutiti.", Markus se pokuša našaliti ali Melinda zadrža hladan izraz lica.
Kada su zašli za ulicu Markusu se učini nešto čudnim. Nije nigdje vidio stambenog objekta, ali ipak krenu za Melindom.
"Ovaj, ovdje živiš ?", proguta knedlu i progovori.
"Ne, ali za tebe da.", kratko sa osmijehom odgovori i naglo se okrenu prema Markusu držeći pištolj u ruci uperen u njega.
"Šta ćeš sada ? Ubiti me ?", ne baš preplašeno upita Markus.
"A u infu piše da si intaligentan momak ... Šteta.", reče Melinda ironično.
Dok je to izgovarala, Markus najednom napravi neodređen potez spuštajući se na zemlju i u kratkom vremenu podapinjući je. Melindi ispade pištolj iz ruke ali se uspjela održati na nogama.
"Osim intaligencije, recimo da se znam i braniti.", hladno reče Markus.
Melinda se samo nasmija te uputi letimični pogled prema mjestu gdje se nalazio pištolj. Bio je nekih desetak centimetara od Markusove noge ali on ga nije gledao. Napravi prvi korak prema pištolju ali Markus napravi kratki pokret nogom i odbaci pištolj nekoliko metara od sebe. Melinda najednom promjeni smjer zaljiećući se u Markusa. Na nekih pola metra se zaustavi i podiže nogu i visinu kuka. Vještim pokretom ruke Markus odbi udarac i uhvati Melindinu nogu obarajući je na pod. Čuo se vrisak bola.
"Ne želim te povrijediti, zaista ne želim, ali ne daješ mi izbora.", iskreno reče Markus.
Po prvi put je osjetio fenomen ljubavi na prvi pogled, a ispostavilo se da ga njegova ljubav želi ubiti. Sreća nije htjela da pokuca na njegova vrata.
Gledajući je sa bolnim grčom na licu, primače svoju glavu njenoj. Nije se opirala. Iako je Markus bio pametan i slutio je da je to možda zamka, prepustio se emocijama, po prvi put u životu. Spustio je svoje usne na njene te se utopio u nježnom dodiru. Podiže je na ruke i potrča prema svojoj kući. Za nekoliko minuta ležali su na krevetu njegove spavaće sobe i strastvenim dodirima otkrivali tajne suprotnog tijela. Ovo je bio Markusov prvi put. Za nekoliko minuta sve je bilo gotovo. Ona je ležala u svojim mislima a on je pripalio cigaretu i gledao u plafon ispražnjene glave.
"I, hoćeš li mi reći zašto si me htjela ubiti ?", upita Markus nakon kraće šutnje.
Melinda ga samo pogleda. Po prvi put je stavila emocije iznad naredbi. Dugo je sanjala o mirnom životu, o osnivanju porodice, ali toga nije bilo u njenom poslu, u poslu ubice. "Možda mi je on nada za bolji život" - razmišljala je. U tim razmišljanjima je i zaspala. Markus je ostao budan cijelu noć gledajući njeno tijelo. Divio joj se, iskreno i iz srca. Ali ostalo je još pitanje : "Zašto ga je htjela ubiti ?"
Pisci : ney ; m4nda ..
Zahvaljujemo se na čitanju..
Sutra već drugi dio..
al sta je s onim sto je onaj otiso s curom u norvesku
AHAHAH ono mi se svidilo
simpaticna xD
, super je ovo.. ali sta ako ga je htjela ubiiti, nisi dao dovoljno razloga za nastavak... ali eto
