Identitet

Pozz drago gameri. Evo neko cudno jutro, bar za mene, pa mi misli dira neka nostalgija, neko proslo vrijeme... Mislim da ce moci o ovoj temi diskutovati malo starija raja, a ovi mladji ce pokuju pametnu da cuju...

Nisam odavno pisao neku finu temicu, pa evo, sad cu iskoristiti malo svog vremena i za vas.

Cudno je da u danasnjem svijetu kao globalnom selu jos uvijek ove vrlo lokalne zajednice (mahale, ulice...) u toj mjeri odredjuju nas identitet da poslije napustanja istih, i zivota u raznim krajevima svijeta, bar ja jos uvijek najvece medjusobno razumijevanje i prijateljstvo nalazim sa rajom sa kojom sam proveo prvih 10-20 godina mog zivota. Mozda bi mogli malo diskutovati koje nas to zajednicke vrijednosti (ili mane) vezu i sta nas je tako definisalo? Bar kod nas u Prnjavoru pa kasnije ratnim desavanjima u Bos. Petrovcu smo imali odredjen broj nekih "subkultura" oko kojih smo se okupljali. Na primjer:

1. Sport

1a) Fudbal - od "na male", preko mahalskih turnira, dzokera i karijera izvan nasih gradova

1b) Kosarka - od kruga i ajnca preko baskete 3 na 3.

1c) Rukomet - Mozda se varam ali ovaj sport je bio pravi fenomen. Nije bio tako organizovan kao fudbal i kosarka, ali se sutalo pravo.

1d) Odbojka, kantomas, piruz-pala, gucopet, frisbee i masa drugih, vjerovatno autohtonih sportova

2. Muzika - Rock muzika - Rock su slusali skoro svi, sto se i danas na FB vidi po linkovima koje skidamo sa You tube-a. Crvena Jabuka, Bijelo Dugme, Generacija 5, Divlje Jagode i mnogi drugi bendovi i dan danas su prisutni negdje u nama. A kad se na kraju zalomi, sevdah i urbani folk opet preuzmu dusu...

3. Stripovi - Od Zagora i Bleka do Alana Forda i Modesti Blaise, nesumnjivo najcitanija literatura u mahali, neki od nas su toliko stripova imali da bi se na razmjenu vozila kolica puna stripova... Ah to dobro staro vrijeme. Vecina vas se sigurno ne sjeca bas ovih stripova, kao sto sam vec na pocetku diskusije rekao.

4.Karte - poker. raub, remi,...Poker bi uvijek pocinjao (i u najboljem slucaju zavrsavao) igranje sa stripovima kao valutom. Remi nam je bio naciJonalni sport. Toliko se pridavalo paznje svemu tome...

5...

Mislim da savremeno doba nosi sve ove, zapravo prave stvari, stvari koje vrijede u zivotu sa sobom...! Ne znam ljudi kako je sa vama, ali nostalgija ubija i dan danas!

Sve sto ostane je lijepo sjecanje, i STARA RAJA!

Dobrodosli sa prijedlozima, komentarima itd..

Evo nesto za dushu: http://www.youtube.com/watch?v=f1ZZcGzlAEM

Admini, globalci i modovi, mozda bi mogla tema u zanimljive?!

interesantna temica bas za prodiskutovat 

Čitam temu već, evo po četvrti put i mogu reći da je zaista unikanta, nismo odavno imali ovakav tip teme.
Samo je problem što i ne znam šta si htio reći.
Neki nagli napad nostalgije, "djedovsko" prepričavanje priča ili samo žal za starim vremenima...
Pokušaću nešto odgoviriti, pošto sam kap ovog novog vala tekućih rijeka, i objasniti gdje je razlika izmedju nekad i sad.
Samo ću reći, da se za raliku od vremena od nekih 10, 20, pa i 5 godina prije (vjerovatno period od 15 godina neću ni spominjati zbog nemilih događaja), dosta promijenilo.
Pa čuj, internet je globalna bolest.
Danas niste "in" i "seljak ste", ako nemate aktivan profil na fejsbuku koji napunjavate slikama, blog na twitteru u kojem govorite kakvu ste maminu sarmu probali ili profil na derneku na kojem se sa slomljenom arkadom i par zuba manje prisjećate "dernečenja" od neku noć prije...
Ustvari, većina današnje omladine ovaj vid dernečenja nikad i ne doživi.
Fudbal, Košarku, Odbojku i ostale sportove je zamijenio CS, WoW, CoD itd...
Stripovi su zamijenjeni anime sranjima i sličnim crtanim.
Druženje je zamijenjeno čatovanjem na fejsbuku i slanjem "<3" vašoj djevojci koju ste vidjeli 2 puta u životu.
PEACE!

?! Sto u FanArt ?

Najbolje je vrijeme kad imas 12-13 godina. Svi haveri s kojima se sada druzim su isti ti s kojima sam i prije igrao fudbal u mahali, kosarke na skolskom dvoristu... Najbolje igre su bile žmira u 12 sati. Svi spavaju a mi se igramo zmire, izmedu nasih zgrada veliko dvoriste, trava do koljena, ko iz filma mu se prisunljas.
- Ne znam jestel ikad culi, jos jedna jaka igra "boba". Odemo na skolsko dvoriste, podjelimo mali teren na 4 djela i svako cuva svoj dio ogranicen kredom da mu lopta ne odskoci 2 puta. Ako dodje do 10 ispo.
- Sad kad si spomeno rukomet, mi smo igrali "ragbi", i to bez pravila. Neko ti baci loptu, ti trcis sa njom dok neko ne skoci na tebe, pa se svi povaljaju po tebi.
- Hmm, sta jos. Ne mogu da se sjetim kako se ono zove, kad npr. ima vas 5-6, i jedan legne na zemlju, a svi onda na njega, 1 po 1. On mora izbrojat do 20 a na njemu 300 kila. Sad sam se sjetio: "kamare". =]
- Fudbal da i ne pricam, imali svoj naziv ekipe "Sivci" i isli u druge mahale da igramo protiv njih. Glavni neprijatelji bili "Zeleni", "Zuti", i jos dvije ekipe ne znam sad imena =].
-------------------------

A za te stripove, cito sam Zagora najvise, procito sam 100+ romana njegovih . Zagor i čiko ako se ne varam - "Sto mu gromova".
Pored njega sam jos cito: Alan Ford,... ne znam sad imena, pola sa ove slike uglavnom xD


---------------------------

Sad dosli ovi racunari, djeca samo na njima vise =[

Kad se samo sjetim, prije nekih 10 godina, kad nas nema dovoljno za fudbala, iza zgrade odemo na neku travu i igramo viktorije i bacamo se, klizeci startovi, golman neke parade pravi...
Kosarke nismo igrali na kosevima, vec je bio gelender ogromni, i to nije kruzni, vec kvadrat, pa se lopta odbija od sve one sipke xD

Jos jednu igru koju smo ono voljeli zaigrati i ono kad kazemo: " Hocemo se krpiti ? ". Na livadi se podijelimo u 2 ekipe i jedni drugima ulijecemo klizece, lomimo se, padamo, smijemo. Nije ovo sad bilo ostro i da sad boli i sl, vec kad padnes, ne mozes sebi doci od smijeha.

Žmira je bila najstandardnija, "tuspasmeneisvijunas", tek sam mnogo kasnije shvatio da ustvari znaci : "Tu spas mene i sviju nas." A kad se igralo sa starijim momcima ( na Alipasinu Polju), noga za ispis je bio uvjet ako hoces da izadjes iz igre. Svaki igrac zmire te nogom iz sve snage u guzicu udari. Naravno, svi ovi mladji nisu smjeli otici, pa su cekali nekog od starijih da ode pa i oni da mogu.

Sjetih se, igrali smo "picigena", jedan igrac na golu i ostali mu trebaju dati go, bez da on dotakne loptu. Igralo se do 12. Bilo je pravila bruku, 2 se pika kad kroz noge primis go, 3 petom, 4 lob, 5 glavom, 6 guzicom... Na kraju ako skupis 12, nagnes se ispred gola i svi te napucavaju loptom. xD

S djevojcicama i djevojkama nekim smo igrali "zaledjive" i poznato provlacenje kroz noge. 
I ja, sjecam se da smo s djevojcicama igrali i "planova". Postojala su 2 tima, i jedan tim bude odredjen da trazi drugi tim. A trazi ih preko mape sto nacrta 1. tim. Tu se cesto znalo crtati nesto skroz lijevo...

Kad se samo sjetim, lijepi dani...

EDIT: @ nedy hahaha, to to 

Svaka čast na temi.
Pa dobro ja nisam "daleko" od tog doba.
Nešto od toga još ima kod mene, naravno.
Fudbala, karata itd itd.
Naravno svakakvih događaja pamtim i ono eh da se vratit.
Ali eto sad se fino provodim, raja, cuga, park naveče najčešće
Ali prije je to bilo žmire u ta doba. Xd,
ili "ratovanja" puške na one kuglice, flaše, kamenje i goni. Mahala protiv mahale pa ko preda
i puno drugih stvari o kojima bih mogao pisati do sutra.
još jednom tema za 10.

@ 2good4u - "picigena"
ha ya NAGUZIVE

Tema jedna od boljih. Respect!

Da pocnem... Kad samo pogledam ponasanje i shvatanja danasnjih klinaca dodje mi da placem.
Postavljam sebi tesko pitanje, cemu vodi ovaj svijet?
Ja imam 19 godina, ali toliko slika mi svaku noc kad legnem prolazi kroz glavu. "To vrijeme" kad sam ja imao 5-13 godina malo ko je imao racunar, internet, sony, mobilni telefon. Imali su i tada, al' su to bili "tatini sinovi" sa kojima se, naravno, nismo druzili. Svaki dan nam je bio poseban. Milion razlicitih igara igrali. Od 07:00 pa sve do 00:00 smo bili vani, kuci smo isli samo da jedemo i to kad mama ili tata dodju po nas, bijesni, ovim rijecima te otjeraju kuci "Uberi sibu i mars ispred mene kuci!!! Nisi nista jeo cijeli dan!". Cudno je to sto je skoro svaki dan tako bilo, ali opet i opet smo isto radili. Ostajali do ponoci, druzili se. Igre su bile nezamjenjive! Igrali se "zmirke" (najbolja), "kuce" (tu nas bude 20-ak, svako dobije neku ulogu i ponasamo se ko u filmu, REAL LIFE), pa smo organizovali olimpijade, padali, lomili se, ali uvijek srecni, onda oragnizovali razne koncerte, tu je bilo smijeha, suza, lijepog pjevanja, ali opet najbitnije, bilo je uvijek dobro druzenje. Igrali se u pijesku, pravili razne garaze i puteve za mala auta, isto nas 20-ak. Bili u "gradjevini" (to je sada Mirofina zgrada, tu zivi, al dok se tek gradila u njoj igrali rata, tu pekli kukuruze, naravno tudje, ukradene, pa sveki put kad starci saznaju da smo krali svako dobije po koju pljusku). O fudbalu da ne pricam, jer imam toliko toga reci za to da ne moze stati ovde sigurno. Ukratko, bile su uvijek 3 glavne ekipe. Mi smo bili "Centrasi", igrali protiv "Kicinih", protiv "Lamela" i protiv "Prekomostasa"  Igrali u flasu soka, tako da smo ginuli, Igrali po najvecoj vrucini u jednu flasu soka. Klali smo se  Igrali "guze" na parkingu pored stare drace, pa nam se X lopti probilo na nju. Igrali "kostoloma" (ko ima loptu svi na njega, lomis ga, krsis, udaras). Mi smo igrali SEGU. Ali nisu svi imali segu, nego 2-3 druga, pa svi kod njega da igramo Super Mario, Fudbal (sve vrste) i dr.

A sta sada rade klinci? Gdje su oni navece kad se "zmirka" trebala igrati? Zasto su prazna igralista? Zasto je pijesak prazan, nema ulica, garaza, autica?
Jedna rijec je sve to unistila, INTERNET!
Sada bukvalno svi imaju internet, profil na facebook-u i tako te gluposti. Djeca ne izlaze vani, "druze" se preko FB-a i MSN-a  Zao mi je takvih, zao mi je sto nema vise srecnih lica kao prije.
Znam samo da smo "mi" proveli najljepsu mladost, da se to vise nikad nece ponoviti. Al' i sada se druzimo, zezamo, pijemo, pjevamo, duvamo, igramo fudbal, imamo cure i sigurno nam je bolje nego svim "danasnjim klincima".

I evo jedan kratki tekst na kraju
"Moji drugari su zivi
i nisu oni krivi
sto je ispalo tako,
vreme istice polako.
Pre ili kasnije svi idemo gore,
a dotle trudicemo se da nam bude bolje.
Moji drugari su zivi
i ja sam uvek tu sa njima,
bili su uz mene, posvecena im je ova rima."

Peace

Dobra tema samo pogresan podforum cinimi se .
Ali posto je raja vec pisala postove i nije neka "ljeva" tema nece ici u kantu (ako je neko drugi baci jbg  ) .

Procitao sam ove gore postove pa evo i ja jedan da napisem . :-[:-[


Kao klinac prvo drustvo koje pamtim sa kojim sam bio svaki dan bile su "cure "  !
Njih 10 ja i jos 1 momak . To je bila ta ekipa .
Sad napisacu nemam sta kriti igrali smo se ispred kuca stavio deku i kako sve cure ..ponesu barbike i te "zenske" igracke i igrali se tako  .
Kasnije kad se smraci zmirka i nekih X stvari .
Naravno tad niko nije imao telefon , internet, tv se malo gledao itd..

Kasnije kako su prolazile godine imao sam vec 10ak godina i tu vec ta "ekipa" se raspada mnogi se odselili i tu sam vec posao da se druzim sa starijima .Realno bio sam najmladji .
Tu su vec bile ozbiljnije stvari igralo se fudbala , "rata" , lunjanje po "selu" znaci obidjes sve za cijeli dan imao energije vise nego IKO .
Nisam dolazio kuci , traze te roditelji jednostavno stalno ti "nova" stvar padne na pamet da radis .

I ta ekipa se raspada kako dolazi njima 8(tad) razred neki su vec srednja vise nije fazon "tako " se igrati krecu tu vec simpatije itd...
Kasnije mozda jos godinu - dve imao sam jos neko drustvo tu iz okoline znaci ludnica .
Isto tako mogao sam X puta polomiti nesto , nisam kuci dolazio po cijeli dan ,sve u glavi sto si imao idemo igrati fudbala , ili napraviti neki belaj  .

Kasnije tamo vec sam "ja" bio 8 razred na 9.
Tu sam se "morao" preseliti i tu tata kupuje stan u centru sela .
Tu od "tog" novog drustva znao sam 1-2 osobe .
Ostali su bili nepoznati .
Sjecam se prvi put izasao sa njima morao se sageti da dobijem "klepku" ne znam ni sam razlog sad  .Je**a djeca ko djeca  .
Prve dve tri godine bio strogo matletiran  .
Kasnije se to smanjivalo kako su svi odrastali .
Isto tako kada sam upao kod njih u drustvo joj ne zna se ko je ludji bio .
Milion ideja za raditi ne mozes sve pohvatati .
Svi bili isti , zivilo se za fudbal i ostale sportove.
Ma extra bilo.
Kasnije kako smo odrastali shvatali smo neke stvari !
Bitno je da se u 80% slucajeva slazemo .
Svi posteni i to sto je bitno i tako neke stvari.

-Jednostavno do pre par godina nisi pratkicno pomisljao o alkoholu , drogi , curama , parama , i sta sve vec sad pada napamet.
Dok sad ovi klinci sa 13 godina to pusi , drogira se , ku**i se i te price.
U njihovim godinama doci kuci posle 10 sati znaci isto sad doci razbijene glave kuci . 

Nek on glumi mafiju , ima profil na fejsu i ja sam taj baja.
Izadjem subotom u kafic , napijem se i trazim belaj .

Kako god ovi sad "novi" klinci ne zna se ko je gori (cast izuzetcima ) .
NE mogu vise pisati moram ici ae poz.
:-*

a) Fudbal - od "na male", preko mahalskih turnira, dzokera i karijera izvan nasih gradova : ova igra je najvažnija sporedna stvar na svijetu i mislim da se ona nikada neće prestati igrati

1b) Kosarka - od kruga i ajnca preko baskete 3 na 3. : dok pak ovaj sport se igra sve manje i manje

1c) Rukomet - Mozda se varam ali ovaj sport je bio pravi fenomen. Nije bio tako organizovan kao fudbal i kosarka, ali se sutalo pravo.
:također nema predviđenih uvjeta za ovo

1d) Odbojka, kantomas, piruz-pala, gucopet, frisbee i masa drugih, vjerovatno autohtonih sportova : ovo su neki sportovi koje i ja nisam čuo , to je žalosno ali tako je

2. Muzika - Rock muzika - Rock su slusali skoro svi, sto se i danas na FB vidi po linkovima koje skidamo sa You tube-a. Crvena Jabuka, Bijelo Dugme, Generacija 5, Divlje Jagode i mnogi drugi bendovi i dan danas su prisutni negdje u nama. A kad se na kraju zalomi, sevdah i urbani folk opet preuzmu dusu... : ovo sam ocuvao naravno da slusam

3. Stripovi - Od Zagora i Bleka do Alana Forda i Modesti Blaise, nesumnjivo najcitanija literatura u mahali, neki od nas su toliko stripova imali da bi se na razmjenu vozila kolica puna stripova... Ah to dobro staro vrijeme. Vecina vas se sigurno ne sjeca bas ovih stripova, kao sto sam vec na pocetku diskusije rekao. : knjige općenito ne citam , to je do ove tehnologije nek se goni u ...

4.Karte - poker. raub, remi,...Poker bi uvijek pocinjao (i u najboljem slucaju zavrsavao) igranje sa stripovima kao valutom. Remi nam je bio naciJonalni sport. Toliko se pridavalo paznje svemu tome... : svakog petka naravno igramo sa rajom

Priznajem, kada sam čitao temu, prisjećao sam se skoro svih starih događaja koji su mi se urezale u srce i koje ću uvijek pamtiti a vezani su za moje iskrene i velike prijatelje sa kojima se i danas dan družim i provodim svoje slobodno vrijeme. Najljepše je djetinjstvo. Dok si slobodan, obaveza nemaš nisi ušao u svijet kokuzluka, bijede, nevolja, nesreća, kriza i drugih životnih ne/prilika. Sjetim se kada sam ima 6-7 godina svojih drugova sa kojima sam skoro pa čitav dan bio napolju, provodio dane igrajući se, šetajući, zabavljajući se. Tada sam bio najsretniji. Sjećam se i naših igara po snijegu u kasnim noćnim satima i žmire kao što smoki kaže. Također, dobro je bilo igrati se ćorabake u noći. Praktično, povez na očima ti je nepotreban jer od mrklog mraka ništa ni nevidiš.
Isto tako, u Tuzli su mnoga djeca vezana za sport, igrice itd...
Nabaciva, Fudbal na male, na velike, salata, guza,... svega toga se i danas dan rado igram u slobodno vrijeme, barem koliko ga imam. Često, sada kada sam stariji, odem s rajom u net klubove da se malo zabavimo, poigramo kantera, kabala, dote,...Nekada bacimo koju partiju pokera, magaraca, tača, tablića... Sve je to dio skoro svakog dijeteta u toku djetinjstva. Jedino, žao mi je mog druga Aida, (nije spy, ne zna ga niko od vas), otišao je kao mali u inostranstvo i od tada se samo čujemo preko virtualnog svijeta. Još jednog moga frenda mi je isto tako jako žao, koji je samnom išao do 5 razreda i kasnije se preselio zbog nestašice sredstava za gradski život , žalosno jel da ?
Tako vam je to, danas te ima sutra te nema.
Nikad ne znaš šta te u životu čeka i kakvu ti je sudbinu dragi Allah odredio. Na kraju, kada se raziđemo, ostanu samo lijepe uspomene kojih se rado sjećamo.

Tema je predobro .. i zasluzila je ... da bude u Zanimljivim
Eto .. Sjecam se .. kada smo se ... igrali fuce kosarke nismo toliko.Secam se prijatelja.S kojima sam provodio mnogo vremena.Samo me jedan dogadjaj . vodi kroz zovot je ,, Kada sam sa svojim burazerom uzeo kilo TRESANJA .. konopac ... popeli se na zid ..i ja rekao bratu .. ajmo da se penjemo .. od krova na krova .. pa cemo stic do Amerike !!!
Secam se takodje .. kada smo igrali fuce po 24  sati .. naravno ne mislim bukvalno ...zmure smo igrali
pa kada .. bi zajebavali komsiju .. !!! Koji .. nije dao da se igra fudbala .. hah .bilo je ljepo vrjeme .. !!!!

- ustajanje u 9 sati, trcanje cijeli dan, dolazak kuci tek navecer, modrice na svakom dijelu tijela, prljavi, gladni ne zato sto nemamo vec smo cijeli dan provodili vani, igrajuci slikica, lopte, zmire pa cak i sjedeci nista ne radeci bilo je bolje nego otic kuci
- ici u "kradju" tresanja, jabuka, sljiva iako to sve imamo kuci, sto mama/otac kupi al' djaba, nama je bilo draze ic i "krast"
- u skolu otic samo zbog velikog odmora gdje smo lopte igrali sa flasom, gdje smo na svaki razgovor momka i djevojke pjevali:" to su para dva, ljubili se grlili sve do pola dva. . ."
- koju godinu kasnije pojave se prve simpatije, gdje mislimo da s godinama dolazi zrelost i tu hop, pubertet. . .
- polako odrastamo i gledamo generacije koje tek dolaze, nema vise druzenja k'o sto je prije bilo, nema vise pjesacenja 2 kilometra do necije kuce da pitas hoces li vani, nema vise druzenja po citav dan, price, igranja, to se sve vrsi preko interneta
- vidjeh i stavih na svoj fb profil jedan manji tekst koji glasi:" Djeca se ubijaju jer im je život dosadio, živimo na facebooku-u, kroz FB grupe se udružujemo u frustracijama, kad se sretnemo ne vidimo se, kad pričamo ne čujemo se, potrebno nam je 100.000 nepoznatih ljudi da odobri da bi zaprosili nekog koga volimo, ulazak u trolu je radnja visokog rizika...Oprostite, ljudi, ali...otišli smo u ku**c."
- jedna pjesmica za kraj kad smo bili klinci
- <3

Joj kad se sjetim prije , 7-8. mjesec , 3 sata popodne mi lopte k'o mangupi ,još kad padneš onaj vrući pijesak uff...

A ne danas .. Uđeš na fb u 2 ujutro , u 3 popodne , kad god uđeš uvijek 20 ljudi online -.-

Sjećam se igre "zaleđive-odleđive" pa se moraš provlačiti kroz noge , ili one igre "jaja" mislim da se tako zvala .

Najbolja sjećanja , 1-2. razred sjedimo u parku do 11-12 navečer i pričamo neke priče o tome kako bi bilo da dođu neke vještice i neki trolovi tamo vamo i mi se tučemo s njima

Žmire , ganje i tako tog' , to ne moram ni spominjat ..

Koševe nismo imali , a golovi su bili , jedan nacrtan na zgradi dok je drugi bio tamo gdje je stavljena ljuljačka , prazan dio između 2 šipke

Joj , kad se sjetim Zagora i onog Tex-a , pa kasnije i Dylan Doga (ili Dilan Dog ?) , u Dylanu nekad bude scena ljubljenja ofo ono , pa mi crkavali od smijeha

Joj , sjećam se da smo zahebavali neku babu , ona nas sa 5og kata zaljevala vrućom kavom aaaaaaaaaaa

Sve bi dao da se mogu vratiti 10ak god unazad ,najbolje godine zivota ,Jbt kad se samo sjetim ljetnog raspusta ustanes u 9 a vratis se u 10 uvece prljav ko krmak .Ono igras fudbala po citad dan,zajebancija i te srvari,guze(ako je iko od vas igrao)a golovi od cigli,kočića ....Pa jos kad padne kisa i bude blato uzmemo svi velike motke i blato na nih i opleti po komsiluku,a komsije izadju i pocnu je*****i sve od reda ...A najjace je kad grane proljece pa krenemo u tresnje,pa samo strijepis da te komsija ne uhvati ....
Je***o je djetinjstvo

Šta da ti kažem, sjećam se još kao mali prije uvođenja interneta i ovog "savremenog" doba izlazili smo na ulice igrali picigena, viktorije, pa po cijele dane provodili napolju. Sada je druga priča sjedenje pred kompjuterom, vikendom izlasci alkohol itd.
Od muzike, nasa je generacija upropastila pravce muzike, nažalost bendovi kao ekv se neće nikada ponoviti i nažalost mnoge buduće generacije će biti uskraćene za to :/

Volio bi da bude kao ranije, ali to bi bilo teško da se postigne - nemoguće

btw mirofice može li šamar?

Jedino sto mogu zamjeriti djetinjstvu jeste to sto je u vrijeme skole , no ipak je to najbolje doba zivota.Sve bih dao da se "ponovo rodim" i pocnem ispocetka , isti dogadjaji i sve , jednostavno to mi nikada nece izaci iz glave.Isto tako , koliko got mi sada bilo dobro , ne moze se mjeriti kao onda.Jednostavno , kao dijete , nisi imao nikakvih briga ( ne mogu se ni sada pozaliti) , "bolio te ku**c za SVE" .Uvijek smo igrali nogometa na ulici od 97 godista sve do 92 su tu bili , turniri , stvarno neopisivo.
Jednostavno mogao bih pisati do jutra , ali mi mrsko , pa cu ostaviti ovaj mali komentar.

Ja se sjecam meni babo na buvljaku kupio kasetu Haustora, Darko Rundek, drago mi bilo.
Al' najgore je bilo sto sam ja tek treb'o da kupim kasetas za nekih par dana (polovan) jer sam jedan razjeb'o pa smo tu muziku slusali zajedno, jarani i ja.
Moje društvo, mi smo poceli rano pusiti, nit' smo se bavili kakvim sportom, ranije nas je zasvrbilo tako da smo dizali pornice, al' one "famozne igre" zmure, izmedju dvije vatre, aberecke - abertude, planovi, limuna i narandje, klikeri, partizana i njemaca, istine i lazi.  smo igrali i zezali se na svakakve nacine.

Kad bi se pokvarilo necije biciklo, imali smo svog majstora, uvijek umazanog, prljavi prsti od tovatne masti. 

Slusali smo rokenrol, svirali gitare, nosali duge kose i vozali skejt.
Isto u filmovima.

Onda, dosao internet, mislim, otvorio se prvi internet klub.
Pucalo se kantera, dote, cod-a, tu sam pogledao prvi demo, prvi cs film, eolithic.
Tu se ispricalo onih mahalskih prica, tu sam se nacuo i nagledao svega. 
Sjecam se, pored racunara bili radijatori, osam racunara al' uvijek puni, mi se redali i sjedali na one radijatore, zimi przi, nek przi bar cu docekat' racunar.
Sjecam se kad je bio prvi turnir u cs-u, 3 vs 3, glavna nagrada bila 15h dzabnog interneta, osvojio jedan momak s ekipom nidje veze.
Sve do 2004 - 5, sjecam se, mi smo igrali na misevima s kuglicom. 
Kad smo dobili slusalice, nismo vise rushali kao budale svaku rundu. 
Dragost, j**i ga.
Al' mi smo igrali i cs-a i klikera, i dote i zmure, uglavnom, nismo bili kao ovi sada hyper klinci, cim se rodi, dadnes mu cvike i racunar od 60523063 km, znaci ima sve.
Ali nema one igre, nikad nece osjetiti miris ceste i zvuk "tuspas mene", nije vise nista kao prije.
Dva dogadjaja pamtim u Gornjem Vakufu,
1.) Kad se zatvorio internet (TUGA) 
2.) Kad je kafa na 1 km skocila, je******o te.


Et', ne znam sta vise da kazem, mi smo se igrali kako Bog zapovjeda, isli smo u zijane u svitske basce, krali voce, pravili kucice na drvetu, ma svasta nesto.
Bas fina tema, bar sam se sjetio neceg vrijednog i lijepog iz ovog mog jadnog zivota. 

Et, pozdrav.

Ne znam... ne znam stvarno ljudi kako vi, ali meni je identitet dao kućni odgoj. I te "subkulture" kako si ih nazvao, sve je to u redu, ali nekako nikad nisam gledao na to, da li neko sluša muziku kakvu ja slušam ili tako nešto, nego sam gledao da li mi odgovara ta osoba, tj. sve osobe sam gledao i gledam kakvi su ljudi...mislim da je to najbitnije

A naravno da mi je drago kada sretnem nekog s kim sam "odrastao". Djeca su naiskrenija bića, tako je da su i ta prijateljstva najiskrenija. K'o dijete želiš čokoladu, igračku, neku loptu i to je otprilike sve. Nema mjesta tu raznim skupim autima, kurčenjima, vilama, odijelima...

Uglavnom svi ljudi sa kojima sam odrastao su tu. Kad krenem na faks tek ću onda shvatiti šta mi neka osoba predstavlja u životu i šta to znači krenuti dalje, u život...

Mogu reći da sam rođen na samoj granici te dvije generacije, generacija " normalna ", koje je slobodno vrijeme provodila igrajući se, zabavljajući se sa rajom, ili pak ova hiperaktivna generacija, koja sve više i više visi na kompjuteru, postaju roboti, razmišljanja nezrela

Sjećam se svih igrica koje smo igrali u mahali, počevši od žmire, pa preko picigena, ganja, zaleđiva, ta - ta, ratovanje vodenim balonima, predveče bi sjeli i pričali, ahh, da mi se vratiti na koji dan.
Picigen, zatim najbolji dio - NAGUZIVANJE.
Ganjanje dok ne crknemo, time među nama nije bilo debelguzatih osoba, svi smo bili u izvanrednoj kondiciji, linija i sve što dolazi uz to.
Zaleđiva, kada te dotaknu moraš stajati na istom mjestu dok te neki od suigrača ne oslobodi ?
ta - ta, zamišljene puške i PUCAJ : )
Da li ste imali priliku igrati " ratovanja vodenim balonima " ? Podjelimo se u dvije ekipe, dvije baze - baze obavezno mjesta sa šlaufom, zatim kružimo po cijelom naselju nalazimo puteljke do neprijateljske baze gdje se uvijek nalazio neko od protivnika pa ga poštenski zalijete, nakon toga presvlačenje.
Sjećate li se silnih ulazaka u tuđu baštu i krađe voća ? Pa bježanje od vlasnika avlije. Jednom prilikom smo ja i drugi 2h proveli ispod malog zgusnutog bora dok nas je vlasnik tražio. ( kesa puna krušaka, jabuka, trešanja )
Predveče bi došlo vrijeme skupljanja i vrijeme za priču, gdje smo povjeravali svojim prijateljima svoje tajne, zajednički ih pokušavali riješiti. Zasigurno, ta kolegijalnost, prijateljsko saslušanje je nešto što ponajviše nedostaje u današnjem vremenu, te se osobe povlače, zatvaraju se, te njihov najbolji prijatelj postaje računar.


Ali, kao što sam rekao, rođen sam na samoj granici, što bi značilo da sam probao obje strane, te moram priznati da sve više provodim na računaru, sve više postajem robot, zatvaram se, nisam više komunikativan kao prije, gubim na smislu za humor etc. Posljedica " odrastanja ", posljedica " ma daaaj, stari smo mi za toga ", zatim željan dobre igre i zabave sjedam na računar potražiti to isto, gdje se zadržavam satima zavaravajući sebe i misleći kako je to to, to je ono pravo. Nakon svega napisanog, svjestan ću da ću nakon klika buttona koji kaže " Pošalji " upaliti kanter, no sa sigurnošću tvrdim DA ĆU POKUŠATI PROMJENITI DOSTA TOGA ( moje ponašanje, navike, običaje, kulturu ) TOKOM SLJEDEĆEG RASPUSTA.

Joj budalo cega se ti sjetis 

Na male ? Picige ono peta 3 gola ? Kroz noge 2 gola ? Pega kroz noge 6 golova ? Naguziva... Crvene guzice i balavi osjmjeh 

Zivim i odrastao sam u Hrasnici, "predgrađe" Sarajeva pa sam imao djetinstvo bogato onim stvarima kakve se danas uopšte ne cjene... Danas je lakse lopovu izbiti 100 maraka iz dzepa nego djetetu izmamiti osmjeh bez da je to poklon tipa novo konzole ili slicnih gluposti koje ce ga drzati u kuci duze od 7 dana. Mi predratna generacija (89, 88, 90) nismo imali tu vrstu sadisfakcije nego smo uglavnom vrijeme provodili napolju.

Dobro se sjećam igara poput kockica, žmire (puspas mene i sviju nas), lopte (strucni naziv za fudbal) i drugih. Skupi se citava mahala i deri dok ne padne mrak. A mrak kad pedne sjedi i slusaj starije kako lazu o svojim dozivljajima koji su tako glupi i providni da je to nemoguce.... Ali opet hey.... Moras vjerovati on je stariji...

Imam par oziljaka od bicikla jer sam uvijek bio majmun, jedan oziljak na licu kad sam se sa sankama zapuco u drva i preletio preko njih direkt glavom u zid... Banite od starijih primao redovno i bio pravi placo ali starcima se nikad zalio nisam, hem nisam smio jer bi posle dobio duplu porciju batina hem bi me jos i starci "naprangijali" sto se uopste druzim sa starima.

Ne znam sve to "lijepo" se veze za vrijeme do osmog razreda kad su poceli izlasci i Ilidza... Dodjes u 6, piješ do 9... Od 9 se trijeznis do 10 da kuci dodjes normala jer gdje ce mamin dilber pit'... Ko, ja ? Nikad 

Sve su to lijepe stvari ali ja se sa 21 godinom osjecam k'o klipan... Nista mi nije zanimljivo i iskreno zalim ovu danasnju djecu... Nek im je Bog na pmoci a i nama s nasom djecom aBd.

http://www.youtube.com/watch?v=uIFirmOl0L0

Jedna od pjesama koje sam naucio napament i nikad nisam zaboravio.

Poz !