Evo "par" redova od mene. Opalila me inspiracija pa reko da podijelim sa vama =)
Mnogi su filozofirali o svijetu i ljubavi, mnogi su pokušali dokučiti visine iznad ljudskog uma : objasniti neobjašnjivo, spoznati ono što je ne moguće spoznati, naučiti ne naučeno ... Ne želim biti jedan u nizu od propalih filozofa čije su poslovice zasmijavale generacije poslije, želim biti neko ko će svojim shvatanjem doprinijeti da tih ljudi bude manje. Pametovati o svijetu je glupa stvar, zašto se zamarati činjenicama i teorijama kada možemo uživati u životu ?
Zašto filozofirati o ljubavi ? Zar nije dovoljno reći da je ljubav uzvišeno osjećanje koje do sada nije prevaziđeno ? Zašto spominjati prijateljstvo kada smo svjesni da je prijateljstvo nešto što je teško naći ali što je iskreno i vječno ? Zašto godinama nastojimo biti pametni kada nam svi odgovori leže pred očima, pred nosom, što bi neki rekli. Biti pametan ne znači smišljati poslovice i mudre izreke, biti pametan znači shvatiti ono što moramo, što nam je dato. Ljudi su od postanka pokušavali shvatiti Boga, njegovo djelovanje, nastanak čovjeka, postanak života, a sve nam je bilo tako blizu.
Potrošili smo pola našeg postojanja na pitanja višeg razuma, više spoznaje od naše. Muka nam je kada ne možemo uraditi zadatak na kontrolnom, bojimo se da je to možda odlučujući zadatak. Muka nam je kada izađemo pred tablu a nismo učili, muka nam je kada nas ismijavaju, muka nam je kada smo nesretno zaljubljeni ... Svi cmizdre i žale svoju sudbinu pravdajući se time da "život nije fer". Život nikada nije bio fer, on je tu da nas iskuša, da nam ponudi opcije, da nas uzdiže i da nas baca na dno. Pretendirati ka vrhu je ono što čini naš život uspješnim. Da li će ta jedna ocjena iz kontrolnog utjecati na tebe kao ličnost nekada kada odrasteš ? Da li ćeš se ikada više sjetiti tog momenta, te nervoze, kada svoju djecu budeš podučavao stvarima sa kojima si se ti prije mučio ? Da li ćeš žaliti što nisi pitao neku curu da izađe s tobom u prvom srednje ? Ne, nećeš. Glupo je kada vidimo da sada mladi postaju oni koji se žale na život, mladi koji mogu promjeniti toliko stvari, samo da hoće. "Na mlađima svijet ostaje" - Ne možete shvatiti koliko je istinita ova poslovica. Svako je nadaren za nešto, svako će uspijeti u nečemu ako se trudi, svako će naći svoj put u život.
"Mladost je tu da se zabavimo a starost da se prisjećamo tih trenutaka sa smijehom" - Psujem onome ko je ovo sranje izmislio jer nije tačno. Mladost je tu za spoznamo, da se pripremimo i naučimo, život je tu da se zabavljamo, smijemo, radujemo i veselimo a starost je tu da se odmorimo. Često stvaramo pogrešne ideale, ideale koji vode u propast, ideale nižeg ranka, ako bih mogao tako reći. Često stvaramo pogrešne ciljeve, često se pogrešno nosimo sa problemima i često padnemo na ispitu života. U školi je lahko, ako dobiješ jedan to možeš popraviti. U životu je drugačije, ako danas povrijediš onog koga voliš, sutra to nećeš moći popraviti, možda nikad. Pokušavamo shvatiti bit postojanja, svijet, život, sreću, ne sreću i sve neobjašnjive pojave u nama poznatom svijetu, a zaboravljamo spoznati ono za šta smo stvoreni. Kao bebe spoznajemo moć govora, kao djeca moć sporazumijevanja, kao tinejdžeri moć razmišljanja, kao ljudi moć rada, kao zreli ljudi moć ljubavi i sreće, dok kao dede i nane spoznajemo život, tek tada shvatamo zašto smo se borili i za šta smo se žrtvovali sve vrijeme. Tada pak počinjemo opet gledati svijet drugačijim očima, sa gađenjem, kada vidimo šta je postao. Srećni ljudi su oni ljudi koji se ne boje suočiti s nevoljom u četri oka, srećni ljudi su oni koji uživaju u sreći a nastoje izaći iz nesreće. Svijet je postao monoton, jadan, totalno hronološki ispričan. Svakodnevnica je, blago rečeno, umrtvljena, smrvljena kao mrvice hljeba poslije obroka. Mladi "pokošeno srce" liječe pjesmama, snovima i maštanjem. Liječe ga na pogrešan način, na način koji čak nije vrijedan spomena. Ponosimo se time što smo postali "experti" u fizici, ponosimo se tim što smo otišli u svemir, istražili razna prostranstva, a ne ponosimo se tim što smo uspiješno prevazišli nevolje života. Često mi glavom proleti misao : "Kuda mi idemo ? Da li će se uskoro natalitet održavati preko mašina, da li ćemo uskoro razmišljati kao oni roboti iz Spy Kid's 1, da li ćemo biti kao životinje, ali životinje koje nisu kontrolirane nagonom već naređenjima.?"
Možda previše razmišljam, ali razmišljam za sebe, nastojim svoje razmišljanje podijeliti sa osobama za koje mislim da će ga shvatiti, da će pokušati naći dublje značenje od običnog.
Svijet je pokretna materija, nikada ne staje. Svijet je kao sfera u kojoj se neprestano događaju akcije i reakcije, svijet je čudo koje još treba istražiti. Svijet je mlad još, ostavimo razmišljanje o robotima generacijama poslije, uživajmo u blagodatima u kojima su naši preci uživali : U ljubavi i porodici.
Budimo ono za što smo stvoreni, ne budimo kontrolirana bića sa jednim ciljem, budimo spontana bića bez određenog cilja ali sa hiljade njih na raspolaganju. To je bit postojanja.
Izvinjavam se na mogućim gramatičkim greškama, one su sasvim slučajne
kamannn 72 pregleda 1 odgovor
Mnogi su filozofirali o svijetu i ljubavi, mnogi su pokušali dokučiti visine iznad ljudskog uma : objasniti neobjašnjivo, spoznati ono što je ne moguće spoznati, naučiti ne naučeno ... Ne želim biti jedan u nizu od propalih filozofa čije su poslovice zasmijavale generacije poslije, želim biti neko ko će svojim shvatanjem doprinijeti da tih ljudi bude manje. Pametovati o svijetu je glupa stvar, zašto se zamarati činjenicama i teorijama kada možemo uživati u životu ?
Zašto filozofirati o ljubavi ? Zar nije dovoljno reći da je ljubav uzvišeno osjećanje koje do sada nije prevaziđeno ? Zašto spominjati prijateljstvo kada smo svjesni da je prijateljstvo nešto što je teško naći ali što je iskreno i vječno ? Zašto godinama nastojimo biti pametni kada nam svi odgovori leže pred očima, pred nosom, što bi neki rekli. Biti pametan ne znači smišljati poslovice i mudre izreke, biti pametan znači shvatiti ono što moramo, što nam je dato. Ljudi su od postanka pokušavali shvatiti Boga, njegovo djelovanje, nastanak čovjeka, postanak života, a sve nam je bilo tako blizu.
Potrošili smo pola našeg postojanja na pitanja višeg razuma, više spoznaje od naše. Muka nam je kada ne možemo uraditi zadatak na kontrolnom, bojimo se da je to možda odlučujući zadatak. Muka nam je kada izađemo pred tablu a nismo učili, muka nam je kada nas ismijavaju, muka nam je kada smo nesretno zaljubljeni ... Svi cmizdre i žale svoju sudbinu pravdajući se time da "život nije fer". Život nikada nije bio fer, on je tu da nas iskuša, da nam ponudi opcije, da nas uzdiže i da nas baca na dno. Pretendirati ka vrhu je ono što čini naš život uspješnim. Da li će ta jedna ocjena iz kontrolnog utjecati na tebe kao ličnost nekada kada odrasteš ? Da li ćeš se ikada više sjetiti tog momenta, te nervoze, kada svoju djecu budeš podučavao stvarima sa kojima si se ti prije mučio ? Da li ćeš žaliti što nisi pitao neku curu da izađe s tobom u prvom srednje ? Ne, nećeš. Glupo je kada vidimo da sada mladi postaju oni koji se žale na život, mladi koji mogu promjeniti toliko stvari, samo da hoće. "Na mlađima svijet ostaje" - Ne možete shvatiti koliko je istinita ova poslovica. Svako je nadaren za nešto, svako će uspijeti u nečemu ako se trudi, svako će naći svoj put u život.
"Mladost je tu da se zabavimo a starost da se prisjećamo tih trenutaka sa smijehom" - Psujem onome ko je ovo sranje izmislio jer nije tačno. Mladost je tu za spoznamo, da se pripremimo i naučimo, život je tu da se zabavljamo, smijemo, radujemo i veselimo a starost je tu da se odmorimo. Često stvaramo pogrešne ideale, ideale koji vode u propast, ideale nižeg ranka, ako bih mogao tako reći. Često stvaramo pogrešne ciljeve, često se pogrešno nosimo sa problemima i često padnemo na ispitu života. U školi je lahko, ako dobiješ jedan to možeš popraviti. U životu je drugačije, ako danas povrijediš onog koga voliš, sutra to nećeš moći popraviti, možda nikad. Pokušavamo shvatiti bit postojanja, svijet, život, sreću, ne sreću i sve neobjašnjive pojave u nama poznatom svijetu, a zaboravljamo spoznati ono za šta smo stvoreni. Kao bebe spoznajemo moć govora, kao djeca moć sporazumijevanja, kao tinejdžeri moć razmišljanja, kao ljudi moć rada, kao zreli ljudi moć ljubavi i sreće, dok kao dede i nane spoznajemo život, tek tada shvatamo zašto smo se borili i za šta smo se žrtvovali sve vrijeme. Tada pak počinjemo opet gledati svijet drugačijim očima, sa gađenjem, kada vidimo šta je postao. Srećni ljudi su oni ljudi koji se ne boje suočiti s nevoljom u četri oka, srećni ljudi su oni koji uživaju u sreći a nastoje izaći iz nesreće. Svijet je postao monoton, jadan, totalno hronološki ispričan. Svakodnevnica je, blago rečeno, umrtvljena, smrvljena kao mrvice hljeba poslije obroka. Mladi "pokošeno srce" liječe pjesmama, snovima i maštanjem. Liječe ga na pogrešan način, na način koji čak nije vrijedan spomena. Ponosimo se time što smo postali "experti" u fizici, ponosimo se tim što smo otišli u svemir, istražili razna prostranstva, a ne ponosimo se tim što smo uspiješno prevazišli nevolje života. Često mi glavom proleti misao : "Kuda mi idemo ? Da li će se uskoro natalitet održavati preko mašina, da li ćemo uskoro razmišljati kao oni roboti iz Spy Kid's 1, da li ćemo biti kao životinje, ali životinje koje nisu kontrolirane nagonom već naređenjima.?"
Možda previše razmišljam, ali razmišljam za sebe, nastojim svoje razmišljanje podijeliti sa osobama za koje mislim da će ga shvatiti, da će pokušati naći dublje značenje od običnog.
Svijet je pokretna materija, nikada ne staje. Svijet je kao sfera u kojoj se neprestano događaju akcije i reakcije, svijet je čudo koje još treba istražiti. Svijet je mlad još, ostavimo razmišljanje o robotima generacijama poslije, uživajmo u blagodatima u kojima su naši preci uživali : U ljubavi i porodici.
Budimo ono za što smo stvoreni, ne budimo kontrolirana bića sa jednim ciljem, budimo spontana bića bez određenog cilja ali sa hiljade njih na raspolaganju. To je bit postojanja.
Izvinjavam se na mogućim gramatičkim greškama, one su sasvim slučajne

kamannn 72 pregleda 1 odgovor

to je jedna stvar koju je uspio momak kojeg ti toliko kritikujes kako nema pojma vamo tamo (ney)..


