...a nego sta je nego droga 
Ako je to PRAVA ljubav, javlja se tolerancija... Svaki dan trazite sve vece i vece doze, vremenom se javlja navika, ovisnost. Vise to nije tjelesna privlacnost... sad psihicki postajemo privrzeni. Dok dobijamo dnevne doze, sretni smo, euforija vlada. Jeste li ikad osjetili onaj osjecaj leptirica u stomaku? ili da niste vidjeli osobu dan-dva, pa vam se javlja osejcaj praznine ! il vam se pocnu znojit dlanovi kad je osoba blizu, a srce ubrzano lupa.
Ne bih da zalazim u hemiju, ali hemija jeste, hemija ce ostati. Zao mi je romanticari...sve sto se desava sa nama,odnosno u nama je hemija
To sam negdje procitao. Naravno...ima tu nesto iznad hemije, sto jos covjeku nije jasno. Emocije su samo jedan ne odgonetnuti fenomen covjecije psihe. Jeli to dusa? Ne znam... i necu se trudit da vam dam odgovor.
Ali ZASTO je ljubav droga? To je pitanje na koje mislim da mogu da dam odgovor.
Jednostavno... kad vidimo tu osobu, u organizmu se stvara taj neki "hemijski koktel". Naravno zna se TACNO koje se hemijske supstance luce, ali ja nisam toliko upucen xD. Taj "hemijski koktel" nam daje osjecaj euforije, osjecaj zaluđenosti, osjecaj da letimo, osjecaj da se upravo roj leptira razletio po stomaku. To je osjecaj koji nas cini sretnima, kojeg zelimo SVAKI dan sve vise i vise.
Sta se desava kad ovisnik naglo prestane primati dozu?
Javlja se apstinencijalna kriza. Mi smo se navikli, navukli. Zelimo jos, jos JOS !!! Organizam biva sokiran. Sav onaj "koktel" koji nas je cinio TAKO sretnim, sad nas baca u depresiju. Navika je to. Zalimo, bolujemo... ali to nam nista nece pomoci. Mi dozu dobit necemo. Sta nam preostaje. Samo cekati. Vrijeme sve ljeci. Ovisniku su najgori prvi dani. Onda polahko svata, da je sve to bilo ljepo dok je trajalo, ali da toga vise nema.
Sta nam onda preostaje da radimo?
Mozemo naci drugu "drogu", a mozemo sacekat da izbacimo sve iz sebe, da se vratimo na status quo. Sve nula. Sve pocetno. Nista drugo...

Ako je to PRAVA ljubav, javlja se tolerancija... Svaki dan trazite sve vece i vece doze, vremenom se javlja navika, ovisnost. Vise to nije tjelesna privlacnost... sad psihicki postajemo privrzeni. Dok dobijamo dnevne doze, sretni smo, euforija vlada. Jeste li ikad osjetili onaj osjecaj leptirica u stomaku? ili da niste vidjeli osobu dan-dva, pa vam se javlja osejcaj praznine ! il vam se pocnu znojit dlanovi kad je osoba blizu, a srce ubrzano lupa.
Ne bih da zalazim u hemiju, ali hemija jeste, hemija ce ostati. Zao mi je romanticari...sve sto se desava sa nama,odnosno u nama je hemija
To sam negdje procitao. Naravno...ima tu nesto iznad hemije, sto jos covjeku nije jasno. Emocije su samo jedan ne odgonetnuti fenomen covjecije psihe. Jeli to dusa? Ne znam... i necu se trudit da vam dam odgovor.Ali ZASTO je ljubav droga? To je pitanje na koje mislim da mogu da dam odgovor.
Jednostavno... kad vidimo tu osobu, u organizmu se stvara taj neki "hemijski koktel". Naravno zna se TACNO koje se hemijske supstance luce, ali ja nisam toliko upucen xD. Taj "hemijski koktel" nam daje osjecaj euforije, osjecaj zaluđenosti, osjecaj da letimo, osjecaj da se upravo roj leptira razletio po stomaku. To je osjecaj koji nas cini sretnima, kojeg zelimo SVAKI dan sve vise i vise.
Sta se desava kad ovisnik naglo prestane primati dozu?
Javlja se apstinencijalna kriza. Mi smo se navikli, navukli. Zelimo jos, jos JOS !!! Organizam biva sokiran. Sav onaj "koktel" koji nas je cinio TAKO sretnim, sad nas baca u depresiju. Navika je to. Zalimo, bolujemo... ali to nam nista nece pomoci. Mi dozu dobit necemo. Sta nam preostaje. Samo cekati. Vrijeme sve ljeci. Ovisniku su najgori prvi dani. Onda polahko svata, da je sve to bilo ljepo dok je trajalo, ali da toga vise nema.
Sta nam onda preostaje da radimo?
Mozemo naci drugu "drogu", a mozemo sacekat da izbacimo sve iz sebe, da se vratimo na status quo. Sve nula. Sve pocetno. Nista drugo...



... realno!