Je**n je ovaj život.

Bilo,prošlo,bit će bolje ? Nikad,budim se ujutro,gledam na svijet drugim očima,nekako je drugačije,ali ne znam šta,čudno je,ne znam šta,ah da,onda shvatim da ti nisi tu,da,kad si mi najpotrebnija.Gdje pronaći sreću ? Nigdje naravno. Nema je,barem za mene. Čemu se truditi? Nizašta. Sve se svodi na isto,svako jutro,podne,noć,sve isto.Sve neke dobre stvari koje se dese,ne znače.S kim ih podjelit ? Naravno,nema te sad ni tu,ni za jednu je***u stvar koju bih htio da podjelim sa nekim,nema te.Zbog čega se trudim dalje ? Ne znam ni sam,osjetim bol,neopisivu,svako jutro kada otvorim oči zamišljam tebe,kako bi bilo drugačije da si tu.Ali kako kažu,život je takav.Ali zašto meni,zašto u najboljim godinama ? Jer je on tako htio ili ? Kako god,nema te. Kažu nastavi dalje. Bez tebe realno nemoguće. Sve si mi bila. Fali mi to nešto,prve jutarnje riječi koje tebe dozivaju. Riječ mama mi je postala tako čudna i strana,s razlogom. Poželio sam da ustanem,da znam da je sve u redu,da te zovnem i da se pojaviš na mojim vratima sa osmijehom. Ali ne,svako jutro,na moje dozivanje ne pojaviš se ti,samo tišina koja ispuni sobu,i mene,moju dušu,moje srce. Gdje si kad si mi najpotrebnija ? Daleko,daleko od mene na boljem mjestu. Sve to razumijem,ali zašto nisi kraj mene ? Da se smijemo,radujemo,slavimo kao i svi ostali,zašto je moralo biti drugačije,zašto ? Znaš,sve mislim da je to samo jedan san,jedna noćna mora iz koje ću da ustanem sav sretan,opet reći mama i da ćeš se opet pojavit,ali ne,to je stvarnost,onakva kakva nije trebala da bude.Bio je to onaj period mog odrastanja,gdje sam počeo da učim o životu,da sa tobom dijelim svoja mišljenja,sve neke moje gluposti,koje si tako volila i zbog kojih bi se stalno nasmijala.Ali ne,morao sam da ostanem sam u ovom okrutnom svijetu,gdje samo možeš dignut glavu i zahvalit se Bogu što još uvijek živiš.Ali ja to ne radim.Ja dignem glavu i proklinjem ga,zbog boli i tuge koju mi je nanjeo,svi vjerujete u Boga,ne gubite nadu,dok se nešto takvo ne desi.Gdje je on bio kad mi je bio najpotrebniji ? Eh da,uzimao tebe,polako ali sigurno,dan po dan bližio se kraj.I šta sad,uradio je to,nema te.A šta je samnom. Sjedim ovdje pišem ovaj je***i tekst koji ništa ne znači. Dok suze teku niz lice,pitam se po ko zna koji put,što si to meni uradio.Šta sam ti ja skrivio da me na taj način kazniš,šta je to moralo biti da mi ovo uradiš. Da ne znam šta ću od sebe. Da svako jutro ustajem,i ne znam šta dalje,svjestan toga da nemam više nikoga ko će mi dati savjet,mislim to može svako,ali niko kao ti.Ti si bila nešto posebno,nešto što ne mogu da opišem,fališ mi,uvijek ćeš mi falit.Znaš svi govore bit će bolje vremenom,a ustvari što više vremena prolazi,sve je gore. Ne mogu da vjerujem da si sada ispod zemlje,da sam ostao sam u ovom okrutnom svijetu. Zašto bas sada ? Često ovako izađem da šetam,i vidim porodicu na okupu,i zamišljam nas.Vidim majku i sina kako šetaju,pričaju,smiju se,i kontam zašto ja ovo nisam mogao da imam ? Zbog čega sam ja kažnjen na naj gori mogući način ? Ne želim dalje da idem,sve je gore,toliko je stvari koje bih ti rekao da si sada tu,ali nisi,daleko negdje,daleko od mene. Premalo je riječi da sad opišem stvari,ustvari ne postoje riječi za to,ni rečenice,niti tekstovi neki. Ovo je čisto onako. Nikad se ne zna,možda ti ovo i čitaš,i znaš kako se osjećam i šta je ostalo od mog života. Ništa.Jedno veliko ništa.Ne znam sve je moguće da ovo upravo gledaš,da stojiš iza mene,ali da te ja ne vidim.Ne osjetim. Nema te,neće te nikada više ni biti. Ali zauvijek ćeš živiti u mom srcu,i u mojim mislima. Srest' ćemo se nekada,sjesti,pričati.Nadoknaditi sve ovo što je izgubljeno.Barem se nadam da hoćemo. Nedostaješ mi,i volim te.

macko dragi allah sebi uzima takve ljude jer njemu dobro sluze i mozda su njemu potrebniji. svako jutro imamo isto ustanes nema te osobe i tako svaki dan evo vec 18 godina.Sjednem gledam slike pamtim ga po tome i samo molim boga da je on dobio vjecni dzenet na onom svijetu . Mi smo svi ljudi na greskama ucimo a oni su ostavili sve nama iza sebe . Nema ih mozda do nas i nisu tu kad su nam najpotrebniji ali vjeruj mi da i oni vide sve i znaju kako je sad nama. Svaki taj datum kad dodje sjeti te na njega , u tvom slucaju znas vec a kod mene suprotno ali stacemo brate idemo se boriti dalje zivot se opet svodi na to da treba da zivimo i da znamo cinit dobro a nije se rodio taj koji ne grijesi .

Ti se meni cuvaj brat je uvijek uz tebe ♥ ...

Stvarno sam ovom pricom ostao bez teksta kako sudbina moze biti gorka al mi je drago da ima ljudi koji ce uvijek biti uz tebe i druge kojima je sudbina slicna.Imam par drugova koji su ostali bez majke uvijek su mi bili posebni i bice...Svaka cast na napisanom tekstu!

Mene je vjeroucitelj u osnovnoj skoli ucio da nam Bog nikada nece okrenuiti ledja,Ali opet pitalji smo ga sto se ovakve stvari desavaju (ratovi,pljacke,ubijanja),on nam je odgovoio da je to nasa losa volja i da smo se udaljili od boga .
Inace i meni je zivot takav kakav je pa se idalje borim da nesto dostignem.U skoli nisam odlican ucenik,ali nastojim da budem prosjecan (3-4).Prijatelju ja tebe razumijem i vidim te u kakvom si stanju,ali opet ti nisi kriv,docice trenutaka u zivotu kad ces brstiti od srece,a doci ce trenutaka kada ces padati u nesreceu.Zivot ima svoje uspone i padove i ti to moras da pretrpis i prebolis.
I kako god nemoj nikada da govoris da nam je bog okrenuo ledja,za ovo sve smo mi krivi ljudi.To nam se i moralo desiti kada se neznamo slagati


Nedaj se <3

Ova pjesma sve govori:
[youtube]WpYeekQkAdc[/youtube]

Prijatelju istinski mi je zao zbog tvog gubitka, saosjecam sa tobom Znam da je nemoguche, ZNAM, ali pokusaj to gledati na nacin da je ona sada na jednom boljem mjestu, gdje nema svih ovozemaljskih boli i patnje... gdje nema ovih zlih ljudi koji samo gledaju kako da ti otezaju i zagorcaju zivot... na mjestu je gdje joj sada nista sigurno ne fali i nema nikakvih briga, a najveca je sigurno ta da li ce tebe izvesti na pravi put... U njeno ime prijatelju pokusaj da budes sve bolji i bolji i u njenu cast, jer ti si nesto najvrijednije sto je ostavila a ovom svijetu... Neka joj je laka crna zemlja ili rahmet joj dusi... ((

Pustih suzu citajuci ovo. Bit' ce bolje, ne daj se !

Moje iskreno saucesce brate, neka joj je laka zemlja

Budim se rano i zivot je lijep, i ako snijeg prekriva crijep !

Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća i žalosti.
Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijelog našeg putovanja. Primjerice, naši roditelji… Nažalost, istina je posve drukčija. Kad-tad oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva. Međutim, u vlak će ući druge osobe koje će nam postati veoma važne. To su naše sestre i braća, naši prijatelji te ljudi koje susrećemo te koje ćemo zavoljeti kroz svoj život. Mnoge osobe koje ulaze u vlak gledaju na putovanje kao na kratku šetnju. Drugi pak na svojoj vožnji kroz život nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje uvijek nadohvat ruke te spremno pomažu onima kojima je pomoć potrebna.
Mnogi nakon svoga silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju. Mnogi nas sunovračaju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze iz vlaka a da ih nismo ni zapazili. Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tome odsječku našeg putovanja. Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće; potražiti ih te se pokušati smjestiti u njihov vagon. Međutim, na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto pored njih već je netko drugi zauzeo. I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnog sastanka. I nikad se ti trenuci neće vratiti. Pokušajmo od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo. Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima. Sjetimo se i toga da na svakom odsječku životnog kolosijeka netko od suputnika može «iskliznuti» te da treba naše razumijevanje i simpatije. I mi ćemo može biti iskliznuti s kolosjeka. I vjerujem da će se netko naći tko će nas razumijeti. I najveći je misterij putovanja što ne znamo kada ćemo napokon sići s vlaka. Isto tako ne znamo ni kada će naši suputnici sići. Pa ni za one koji sjede tik uz nas. Bit ću veoma tužan kad ću morati sići zauvijek s vlaka. Vjerujem da će jako boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam sreo za vrijeme putovanja te koji su mi postali dragi. Jako će me ražalostiti što ću morati ostaviti svoju djecu same. Međutim, gajim nadu da će doći Glavni kolodvor. Tada ću vidjeti kako svi pristižu, sa svom prtljagom, što je za ulaska u vlak nisu imali. To će me silno obradovat.. Usrećit će me činjenica te pomisao da sam im pomogao povećati putnu prtljagu te da sam u nju stavio prave vrijednosti. Trudimo se i nastojmo da imamo sretno putovanje te da se na kraju sva muka strostruko isplati. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje čežnju te lijepa i ugodna sjećanja.

Svima želim sretno i ugodno putovanje...

Definitivno vise neznam gdje mi je kraj, a gdje pocetak...sasvim sam izgubljen u vremenu i prostoru ... Umoran sam od svega ... Majke mi kako vrijeme ide prema ovim 20-tim sve mi je gore, svaki dan mi sve teze ustati, a svijet vice "Da vrijeme leti od 20-30" , a samo koja je to furka da leti, meni je svako jutro tesko .. Vjerovanto od patnje koju sam prosao kroz taj moj zivot, i sto nijednim trenom nisam shvatao sta je "REAL LIFE" .. Fakat kako bih neki rekli, osjecam da sam umoran.Škud me i ova gripa j383 uporno ... ccc!

Ne znam uz koji text vise placem. Ovaj, ili onaj drugi :/
Desilo se to sto je moralo da se desi i ti tu ne mozes nista..

Izdrzi i nista vise
Nzm sta da pisem da te utjesim jbg brate tako je kako je ti tu nemozes nista ...Ona te gleda i ponosi se tobom a ti se trudi da budes bolji i bolji da bi se i onda vise ponosila ...


izdrzi

Brate placem lejle mi moje, ev sada mi Haris rece de procitaj temu, brate znas da sam uvjek tu za tebe

Kazem ti uvjek i uvjek cu ti govoriti nisi ti meni svako sta god treba tu sam brate moj .

Brate nedostajes mi ti, sa onim tvojim salama, sa nasim izlascima, podrum, sve nase bate :]

Falis qme drama, daj da izadjemo nekad ako mognes da se ispricamo nismo odavno !

<3