Je**n je ovaj život.

Bilo,prošlo,bit će bolje ? Nikad,budim se ujutro,gledam na svijet drugim očima,nekako je drugačije,ali ne znam šta,čudno je,ne znam šta,ah da,onda shvatim da ti nisi tu,da,kad si mi najpotrebnija.Gdje pronaći sreću ? Nigdje naravno. Nema je,barem za mene. Čemu se truditi? Nizašta. Sve se svodi na isto,svako jutro,podne,noć,sve isto.Sve neke dobre stvari koje se dese,ne znače.S kim ih podjelit ? Naravno,nema te sad ni tu,ni za jednu je***u stvar koju bih htio da podjelim sa nekim,nema te.Zbog čega se trudim dalje ? Ne znam ni sam,osjetim bol,neopisivu,svako jutro kada otvorim oči zamišljam tebe,kako bi bilo drugačije da si tu.Ali kako kažu,život je takav.Ali zašto meni,zašto u najboljim godinama ? Jer je on tako htio ili ? Kako god,nema te. Kažu nastavi dalje. Bez tebe realno nemoguće. Sve si mi bila. Fali mi to nešto,prve jutarnje riječi koje tebe dozivaju. Riječ mama mi je postala tako čudna i strana,s razlogom. Poželio sam da ustanem,da znam da je sve u redu,da te zovnem i da se pojaviš na mojim vratima sa osmijehom. Ali ne,svako jutro,na moje dozivanje ne pojaviš se ti,samo tišina koja ispuni sobu,i mene,moju dušu,moje srce. Gdje si kad si mi najpotrebnija ? Daleko,daleko od mene na boljem mjestu. Sve to razumijem,ali zašto nisi kraj mene ? Da se smijemo,radujemo,slavimo kao i svi ostali,zašto je moralo biti drugačije,zašto ? Znaš,sve mislim da je to samo jedan san,jedna noćna mora iz koje ću da ustanem sav sretan,opet reći mama i da ćeš se opet pojavit,ali ne,to je stvarnost,onakva kakva nije trebala da bude.Bio je to onaj period mog odrastanja,gdje sam počeo da učim o životu,da sa tobom dijelim svoja mišljenja,sve neke moje gluposti,koje si tako volila i zbog kojih bi se stalno nasmijala.Ali ne,morao sam da ostanem sam u ovom okrutnom svijetu,gdje samo možeš dignut glavu i zahvalit se Bogu što još uvijek živiš.Ali ja to ne radim.Ja dignem glavu i proklinjem ga,zbog boli i tuge koju mi je nanjeo,svi vjerujete u Boga,ne gubite nadu,dok se nešto takvo ne desi.Gdje je on bio kad mi je bio najpotrebniji ? Eh da,uzimao tebe,polako ali sigurno,dan po dan bližio se kraj.I šta sad,uradio je to,nema te.A šta je samnom. Sjedim ovdje pišem ovaj je***i tekst koji ništa ne znači. Dok suze teku niz lice,pitam se po ko zna koji put,što si to meni uradio.Šta sam ti ja skrivio da me na taj način kazniš,šta je to moralo biti da mi ovo uradiš. Da ne znam šta ću od sebe. Da svako jutro ustajem,i ne znam šta dalje,svjestan toga da nemam više nikoga ko će mi dati savjet,mislim to može svako,ali niko kao ti.Ti si bila nešto posebno,nešto što ne mogu da opišem,fališ mi,uvijek ćeš mi falit.Znaš svi govore bit će bolje vremenom,a ustvari što više vremena prolazi,sve je gore. Ne mogu da vjerujem da si sada ispod zemlje,da sam ostao sam u ovom okrutnom svijetu. Zašto bas sada ? Često ovako izađem da šetam,i vidim porodicu na okupu,i zamišljam nas.Vidim majku i sina kako šetaju,pričaju,smiju se,i kontam zašto ja ovo nisam mogao da imam ? Zbog čega sam ja kažnjen na naj gori mogući način ? Ne želim dalje da idem,sve je gore,toliko je stvari koje bih ti rekao da si sada tu,ali nisi,daleko negdje,daleko od mene. Premalo je riječi da sad opišem stvari,ustvari ne postoje riječi za to,ni rečenice,niti tekstovi neki. Ovo je čisto onako. Nikad se ne zna,možda ti ovo i čitaš,i znaš kako se osjećam i šta je ostalo od mog života. Ništa.Jedno veliko ništa.Ne znam sve je moguće da ovo upravo gledaš,da stojiš iza mene,ali da te ja ne vidim.Ne osjetim. Nema te,neće te nikada više ni biti. Ali zauvijek ćeš živiti u mom srcu,i u mojim mislima. Srest' ćemo se nekada,sjesti,pričati.Nadoknaditi sve ovo što je izgubljeno.Barem se nadam da hoćemo. Nedostaješ mi,i volim te.

...

Brate evo najezio sam se kada sam ovo citao mislim ja sada nmg pricati suosjecam se sa tobom i to ja bi bio isti ili bi bio gori kada bi mi se to dogodilo ... Brate vidio si me kada sam ti bio u kuci kada se to desilo na sahrani brate ja sam ti reko uvjek sam tu za tebe brate u koje god doba sta god brate potrudit cu se brate  Izdrzi moli brat  znam brate pricao si me sve probleme al budi jak EMIRE !

voli te brat 

Rasplakao si me..Jbt bas sada kad sam proocitao ovu pricu razmisljam o ljudima bez mame li nene ili dede ili oca sestre il brata.Kako je njima,da li se pate dali suze liju..Mi smo jedna strana koja je sretna al i mi cemo uskoro doziviti ono sto ce svaki covjek doziviti..SMRT

Sve sto te ne unisti cini te jacim !

Digni glavu gore i nastavi dalje, najveca nagrada njoj si uspjesan TI !

Ako nizbogkog drugog, ucini nju ponosnom, zasluzla je to, vjeruj 

Jednostavno je covjek htio da ovo podijeli s nama. Brate stvarno sam se rastuzio, inace sve ove teme citam, međutim rijetko odgovaram, jer znam da ce 2 covjeka procitati i to je to. Primi moje saucesce, ne znam kako je ostati bez majke, ali vjerujem da je to najgora moguca stvar koja se moze jednom covjeku desiti. 

Tesko je bilo ovo citati, vecina nas ne moze ni zamisliti kako se osjecas  Imao sam par osoba u slicnoj situaciji i znam koliki je to gubitak i koliko utjece na psihu same osobe.. Razmisljaj brate pozitivno, to je jedini izlaz.. Izvuci neke korisne stvari, ulazi u sebe, obrazuj se, postigni nesto u zivotu, ucinit ces sviju ponosnim..

Gledao sam nedavno jedan obicaj u Nju Orleansu kod africke populacije, i pravo mi se svidio njihov nacin razmisljanja.. Svijet je surova okolina, pun nepravdi, zlobe i podlosti.. Zato kad se neko beba rodi treba plakati, jer ga cekaju neke od najgorih stvari koje moze dozivjeti, a kada osoba umre treba slaviti (ne bukvalno), jer ide na neko bolje mjesto.. To mi je i neka zivotna filozofija sto se tice smrti, ali ni sam ne znam kako bih podnio gubitak neke drage osobe 

Putevi Boziji su cudni. Cas nam je u milosti, cas imamo osjecaj da nas mrzi. Uzme nam najblize bez ikakvog upozorenja, obrazlozenja... ali mi tu nista ne mozemo uraditi.

Zivot je jako tezak, ponekad skoro nepodnosljiv. Ali sta ces, sta je tu je... moramo ici dalje. Niko nas ne pita, niko nam ne moze zaista pomoci, sem nas samih.

Zivot ne ceka, vrijeme tece, dogadjaju prolaze i nista od toga nas ne ceka. Ako nismo dovoljno jaki da izdrzimo udarce zivota, bicemo slomljeni izgubit cemo sebe. A opet, ako jesmo dovoljno jaki, zivot ce svaki put oduzet dio nas, sve dok nas ne slomi polako... kako god, ostajemo sami

Ne znam u kakvoj se situaciji nalazis, ali sudeci po tekstu nije nimalo lagana. Svaka rijec utjehe je rijec koja covjeka jos vise uvrijedi, razbjesni... rijec dobre namjene sa kontra efektom.
Zato ne znam sta bi ti rekao da te utjesim, a ne povrijedim osjecanja. 

Prvo sam mislio da pišeš o onom preminulom dečku od jučer ...ne znam i ne mogu reći da znam kako ti je, možda samo naslutiti trenutačno , a još manje ti mogu dati neki koristan savjet nažalost....osim da da digneš glavu gore i boriš se svakodnevno....kažu da vrijeme liječi sve, pa se nadam da će i tebi vremenom biti bolje ...do tada samo piši i stavljaj to ovdje...ako će ti biti lakše...jer dobro to radiš i biće nam drago da čitamo to ....ne daj se !

i ja sam se isfuro kad sam cito, prejak tekst i bas me uzdrmo, i onda otvorim tvoj profil i tvoju galeriju i vidim tebe rolas pusis travu i nekako nemogu da te povezem sa tekstom ovim, ostavi to j**o to njoj se to sigurno nebi svidjalo to sto radis, probaj nesta bolje uraditi u zivotu kani se tog tesko je bez majke i ja bi sigurno do sada se heroinom lupo da mi nema roditelja i sa njima popricam i opet skuliram se, vjerujem da je tesko al uradi nesta bolje to ti sigurno nece pomoc.

U neku ruku te mogu razumjeti dok u neku ne.
Naime ostao sam bez oca u ranoj fazi života (5-6 godina). U tom dobu jedva sam shvatio da otac više neće biti sa mnom. Dakle ne mogu te shvatiti kako sad osjećaš jer nisam doživio takav osjećaj još uvijek. Ali mogu te shvatiti kao osobu u budućim godinama.
Samo oni koji su osjetili gorčinu života bez jednog roditelja znaju šta je patnja. Često sam se znao proderati na mati a zbog toga se i danas kajem. Ruku nikad nisam ni pokušao dići niti ću jer je to osoba koju volim najviše na svijetu. Dakle sada je došla faza kod tebe tugovanja. Preboljet ćeš je ali nikad je nemoj zaboraviti. Usredotoči se i sa ocem izgradi što prisniji odnos jer će ti vjeruj mi biti potreban u životu. Kao što je Nera rekao, ono što te ne uništi učini te jačim. Nek ti ovo bude iskušenje koje ti je Bog dao i nek bude iskušenje koje ćeš uspješno proći.

Buraz drži glavu gore, nemoj se predavat. Ne mogu ni zamislit kako se sada osjećaš, strašno vjerovatno, kao da je kraj svijeta. Al' život je takav, nemilosrdan i gazi sve ispred sebe. Ne znam kakav je osjećaj kada izgubiš roditelja, ali znam kako je kad izgubiš pravog prijatelja i prijateljicu.

Zato nemoj se predavat i uradi nešto što bi tvoja mama bila ponosna na tebe, završi školu, fakultet i da budeš obrazovan čovjek. I što je najvažnije da budeš 'čovjek', a ne neka propalica.

Neka Allah dž.š. tvojoj mami oprosti sve grijehe, i neka joj podari lijepi Đennet.

Izdrži Emire! <3

Nije bezvrijedan ovaj tekst, svi koji ga procitaju
(a imaju mozga barem ko crnog ispod nokta i malo osjecanja shvati ce sta imaju i da to sto imaju moraju cuvati na svaki nacin)
Naime ja imam mamu, ona ima problema sa venama-na nogoama , bole je noge, svaki dan sve teze, imala je mnogobrojne bolesti vezane za te vene, slicne od kojih mi je nena preminula.

Brinem se svaki dan, pokusavam da budem sto bolji, kako u skoli tako i u svakodnevnom zivotu da je ne povrijedim da se posvadjamo, da je ne iznerviram ili neku glupost da uradim.

I onda cujem od druga il koga vec posvadjao se sa mamom, sa roditeljima pa ja bih ga onda cisto onako zadavio, jer nemogu da shvatim kako mogu biti takvi.

Uzimam poslovicu iz nekog filma koji sam davno gledao ali jednostavno mi se to urezalo u mozak a ona glasi :
"You have to lose something to realize how much it ment to you"
ako neko ne zna engleski evo prijevod:
"Tek kad nesto izgubis shvatis koliko ti je to znacilo"

Ne znam vise sta da kazem, a istovremeno mislim da je i ovo suvisno .

Greske su moguce jer sam bio preplavljen suzama samom misli na sve navedeno.

Tvojoj mami nek dragi Allah podari Džennet i sve njegove ljepote . Moras izdrzati .
:(

Kad tad svako ce ostat sam, sam znaci bez najboljih prijatelja, nasi stvoritelja tacnije jedinih Bog-ova koje vidimo i osjetimo, a to su roditelji. To je prirodni zivotni ciklus, bolna promjena kroz koju svi moramo kad tad proc i prihvatit taj rastanak i ja ne mogu zamislit kako bi to sve podnio...

Da ne duljim dalje, sta je najvaznije, kako nastavit zivot poslije toga. Ne mozes citav zivot zalit, proklinjat Boga, nema smisla. Uzmes u obzir da su oni (roditelji) vecinu svog zivota dali za tebe, radili, hranili te, odgajali, voljeli, dali bi zivot za tebe. Ne mozes govorit da zivot nema smisla i unistavat se. Nego im trebas to vratit da ne bude djabe to sto su sve uradili za tebe, uspij u zivotu, obrazuj se, osnuj porodicu, ne grijesi u zivotu i budi pozitivan kolko god mozes kako bi oni tamo negdje gore bili sretni i ponosni na tebe.

Uz tebe smo druze. Go and make her proud !

lako je nama svima govoriti,jedino ti znas kako je to zaista,pokusaj da nastavis dalje iako je to nemoguce zaboraviti nakon toliko godina,svaki dan prolazi kao godina misleci na taj dogadjaj,svaka minuta izgubljena,htjeli bismo svi vratiti da bi nadoknadili izgubljeno kad se ovako nesto desi jer svi smo mi brzi na razmsljanju,niko nemisli sta ce biti poslje....zato brate znam da ti je tesko,primi moje saucesce,stvarno mi je zao zbog toga........ako ti je lakse javi se nekom od nas,ispricacemo se onako cisto iz zajebancije...........cuvaj se!znam da rijeci nase ili bilo koga nevrijede sada nista al pogledaj ispred i znaces da i ona zeli da ides dalje i da uzivas svaki dan u zivotu:(

Evo, kunem ti se, dok citam ovo, placem.
Ne znam sta da ti napisem ali moram nesto, cisto sto me vuce ka tome da ti pomognem i dar ti dam utjehu ako bi ti ista znacila mada te i ne poznajem, odjednom si mi postao drag.
Ne mogu ni da zamislim kako je tebi, ne znam, evo mene steze u grlu jer znam sta znaci smrtni slucaj, to svako zna ali tebi je ono najgore.
Eto, moja mati je izgubila dva brata u ratu, izgubila oca prije nekoliko godina, znaci, ja propao u skoli i to debil dva puta radi moje naivnosti i drustva.
Tek kad se nesto desi, osvjestis se na trenutak i poslozis sve kockice u glavi.
Kad nesto ovako procitam i ja odmah krivim Boga, odmah krivim sve na svijetu, sudbina.
Ali ti moras biti hrabar, shvati brate moj da je to istina i da moras ici naprijed, zalud suze, zalud sve, mada je ljudski plakati i pozaliti se nekom.
Ja te shvatam u potpunosti i zelim ti svu srecu ovog svijeta.
Budi hrabar.

Ne znam sta da ti vise napisem, mozda nisam trebao ni ovo pisati, cuvaj se 

Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče – uključujući i one koje gubimo..Kada porasteš, otkrit ćeš da si često branio laž, obmanjivao sebe ili patio zbog gluposti.Ako budeš dobar insan, nećeš sebe optuživati zbog toga – ali nipošto ne dozvoli da se tvoje greške ponove.Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam oduzmu dah. Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, a još čudnije kako nam često baš to malo nedostaje. Čitajuci tvoj tekst dusa me zaboli. Glavu gore i zivotom tjeraj dalje....

Vjeruj Brate da si me rasplakao...

Samo ti mogu reci da se cuvas i drzis, da nedas da te ista spotakne dalje, njoj je najdraze uvijek bilo kao i svakoj majci kad joj je djete dobro, fino i pametno, da ide pravim putem...

Nastoji to da uradis to ce joj Biti najveca nagrada ...

:*:*:*:*:*:*:*:*:*:*:*:*:*:*:*:*:*:*:*:*

brate nema rijeci koja bi tebe sad utjesila ili ti bar malo pomogla ,imao sam slicnu situaciju..znam sve tvoje osjecaje ,znam kako ti je ,tvoja prica se podudara s mojom ,ne znam koliko dana da prodje i sto svi govore tebi nista ne moze pomoci ..Znam brate ,gledaj sad zavrsi skolu ,fax budi svoj covjek.To je ono sto bi Ona htjela,sto svi sad u tvojoj porodici zele ,da ti uspijes u zivotu ..
Brate neam vise rijeci ,citajuci ovaj text sjebao sam se samo tako ,ostavio si me bez rijeci..
Cuvaj se i sve najbolje ti zelim;)

Ne mogu da vjerujem da ima jos uvijek ovakvih ljudi,koji su spremni i hoce iznijeti ovdje pred svima svoje dogadjaje iz zivota,svoja tuzna misljenja i osjecanja...Super je da jos uvijek ima takvih(dobrih) ljudi,jer je ovaj g.ba odavno bio izgubio na svojoj vrijednosti i na svoj onoj dragocjenosti koju je nekad imao...Svaka cast k'o prvo autoru koji je smogao snage i iznio neka svoja osjecanja pred svima koji posjecuju ovaj site,i svaka cast ovima koji su zajedno s njim,uz njega,jer momku ocigledno nije nimalo lako...Nadam se da mu olaksava makar malo to sto su ovdje svi uz njega i sa njim...Mislim da bi prvom meni bilo drago,kad vidis da te neko podrzava i da je uz tebe,a tako i ovom momku...
Ukratko svaka cast svima znaci na ovoj temi !!!
Uzdravlje RAJA !

Ne znam kako bih ja to dozivio ali svi cemo to dozivjeti nazalost, ali najteze je izgubiti nekoga u tvojim godina (18) kada si zreo osoba i kada tek pocinjes da zivis uzas, kada pomislim na takve stvari pocinjem da se tresem, nemogu ni pomisliti kako je tebi, lahko je pisati preko tastature dok to ne dozivis(ne daj boze), samo nemoj misliti na lose stvari gledaj sve pozitivno, gledaj u buducnost gledaj kako ces zavrsiti skolu, kako ces imati zenu i djecu, gledaj kako ces postati dobar otac jer ce majka biti na tebe ponosna, i majka i otac ce uvijek biti uz tebe i vidjecete se vi opet .