Evo odlučih pokrenuti jednu, pa hajmo reći normalnu diskusiju.
Naime ako pratite novine, dnevnike, internet vijesti i sve moguće izvore informacija tokom godina, vidite da se naše znanje proširuje, da raste i da sazrijeva u jednu cjelinu.
Tokom vijekova ljudi su miljenjali svoju konstrukciju, što tijela, što mentalnog karaktera. Iz historijskih izvora znamo da su ljudi prije pojave ikakve tehnologije živjeli na mesu, bez mogućnosti liječenja i da su sve mogućnosti napretka iskorištavali u tijelo. Sada, nekoliko hiljada godina kasnije, situacija se obrnula. Ljudi sve više zapostavljaju tijelo i njegovu ulogu u nasem životu. Jedu nezdravu hranu, ne obavljaju neke osnovne vjezbe za tijelo, ne trče, ne skidaju nepotrebnu tjelesnu masu ... Okreću se virtualizaciji i napretku uma, nešto kao što mi ljudi pretstavljamo izvanzemaljce (pametna bića sjebanih tijela).
Sada, šta vi mislite do koje granice ce moći ljudsko znanje ići ? Mislim, znam da ne postoje granice da se sve to ne istraži, ali šta mislite koliko su ljudi sposobni za takvo nešto ? Tokom ovih 60 godina napredovali smo više, vjerovatno, nego u ostatku cijele historije. Od odlaska u svemir kao da su nam se sva vrata istraživanja i znanja otvorila. Narevno, objeručke smo ih prihvatili i bacili se na učenje. To nam je u neku ruku postala glavna okupacija i zaboravili smo kako su naši preci živjeli. Tehnologija je toliko uznapredovala da naučnici predviđaju da će za "nekoliko" godina mašine obavljati ljudske poslove. Sve je to nekako imaginarno i nama ne shvatljivo ali šta zaista mislite o tome ?! Da li mislite da je moguće da se takvo što dogodi ? Da li je zaista ljudsko znanje toliko uznapredovalo da rušimo granice normalnog i običnim smrtnicima ne shvatljivog ?
Postavio sam previše, što retoričkih, što normalnih pitanja, a da nisam dao svoje konkretno mišljenje.
Naime prošao sam dosta faza u životu, što od izlaska famoznih konzola pa evo do danas. Za evo kratke 23 godine moga života nauka i ljudsko znanje je uznapredovalo veoma brzo i veoma efikasno. Sada kada bismo mogli da zamislimo kako će se stvari odvijati za još 23 godine .. Narevno ako sve bude teklo kao i do sada. Iskreno mislim da su sada ljudi zastopirali ono što su prethodne generacije započele. Nema vise eksplozivnih vijesti sa novim otkrićima.. Ne kažem da sad to mora biti svaki dan, ali možemo li se sjetiti kada smo na dnevniku pogledali, na internetu / u novinama, pročitali i jednu dobru vijest koja je važna za čovječanstvo ?! Granice ljudskog znanja ne postoje, samo treba da shvatimo kako da ih dokučimo. Dalje, smatram da je transformacija života, prvobitno djece pa onda ljudi, prebrzo uvedena u 21 stoljeće. U doba moga djetinstva, djeca nisu nosila naočale sa 8-10 godina niti imala krivu kičmu. Nisu polazila u školu sa 5 godina niti tako brzo završavali najbjezbjednije dane života. Po meni ljudi su se prebrzo prilagodili nauci i samim time uništili tradiciju življenja. Danas je teško naći djete (sem u nerazvijenim dijelovima svijeta) koje nikada nije sjelo za računar. Iskreno prvi put sam za racunar sjeo u 13 godini i to da poigram staromodne igrice. Danas vidimo da djeca sa 13 godina rade u Microsoft-u kao dizajneri ili šta već. Kako bi moja nana rekla, "Bolesno sine, bolesno...", ali ipak izgleda da se i mi moramo prilagođavati ostatku svijeta.
Ako ovako nastavimo, uprkos silnom razvoju nauke i znanja, ljudi će zatupiti obmanuti silnim mogućnostima znanja i obrazovanja. Prestat ćemo biti ono sto i jesmo : Ljudi. Postat ćemo bića ustaljenog zivota i njegove koordinacije. Svaki dan će nam biti unaprijed predodređen, živjeti ćemo u okovima lanaca iz čije rutine će biti gotovo ne moguce izaći. Postali smo previše sujeverni, strahni, imamo sve manje samopouzdanja, od svakog problema bježimo kao miš od kiše ...
Ukratko, da skratim ovo, evo na šta bih vas želio podstaknuti i dati vam motiv da pišete :
-Da li vjerujete da ljudsko znanje ima granice ? DA / NE (Zašto ?)
-Da li vjerujete da smo prebrzo ušli u lanac tehnologije i svih njenih atributa ? DA / NE (Zašto ?)
-Šta mislite o sistemu predškolstva, tj. da djeca kreću u neku vrstu škole sa 5 godina ?
-Šta mislite o ljudskoj transformaciji kroz godine življenja ?
-Da li je dovoljno biti računarski genije da se preživi u današnjem svijetu ?
Ne morate direktno odgovarati na pitanja, ali probajte u konceptu teksta sve spomenuti.
Nadam se zanimljivoj diskusiji bez pretjeranog spama i glupih postova.
Naime ako pratite novine, dnevnike, internet vijesti i sve moguće izvore informacija tokom godina, vidite da se naše znanje proširuje, da raste i da sazrijeva u jednu cjelinu.
Tokom vijekova ljudi su miljenjali svoju konstrukciju, što tijela, što mentalnog karaktera. Iz historijskih izvora znamo da su ljudi prije pojave ikakve tehnologije živjeli na mesu, bez mogućnosti liječenja i da su sve mogućnosti napretka iskorištavali u tijelo. Sada, nekoliko hiljada godina kasnije, situacija se obrnula. Ljudi sve više zapostavljaju tijelo i njegovu ulogu u nasem životu. Jedu nezdravu hranu, ne obavljaju neke osnovne vjezbe za tijelo, ne trče, ne skidaju nepotrebnu tjelesnu masu ... Okreću se virtualizaciji i napretku uma, nešto kao što mi ljudi pretstavljamo izvanzemaljce (pametna bića sjebanih tijela).
Sada, šta vi mislite do koje granice ce moći ljudsko znanje ići ? Mislim, znam da ne postoje granice da se sve to ne istraži, ali šta mislite koliko su ljudi sposobni za takvo nešto ? Tokom ovih 60 godina napredovali smo više, vjerovatno, nego u ostatku cijele historije. Od odlaska u svemir kao da su nam se sva vrata istraživanja i znanja otvorila. Narevno, objeručke smo ih prihvatili i bacili se na učenje. To nam je u neku ruku postala glavna okupacija i zaboravili smo kako su naši preci živjeli. Tehnologija je toliko uznapredovala da naučnici predviđaju da će za "nekoliko" godina mašine obavljati ljudske poslove. Sve je to nekako imaginarno i nama ne shvatljivo ali šta zaista mislite o tome ?! Da li mislite da je moguće da se takvo što dogodi ? Da li je zaista ljudsko znanje toliko uznapredovalo da rušimo granice normalnog i običnim smrtnicima ne shvatljivog ?
Postavio sam previše, što retoričkih, što normalnih pitanja, a da nisam dao svoje konkretno mišljenje.
Naime prošao sam dosta faza u životu, što od izlaska famoznih konzola pa evo do danas. Za evo kratke 23 godine moga života nauka i ljudsko znanje je uznapredovalo veoma brzo i veoma efikasno. Sada kada bismo mogli da zamislimo kako će se stvari odvijati za još 23 godine .. Narevno ako sve bude teklo kao i do sada. Iskreno mislim da su sada ljudi zastopirali ono što su prethodne generacije započele. Nema vise eksplozivnih vijesti sa novim otkrićima.. Ne kažem da sad to mora biti svaki dan, ali možemo li se sjetiti kada smo na dnevniku pogledali, na internetu / u novinama, pročitali i jednu dobru vijest koja je važna za čovječanstvo ?! Granice ljudskog znanja ne postoje, samo treba da shvatimo kako da ih dokučimo. Dalje, smatram da je transformacija života, prvobitno djece pa onda ljudi, prebrzo uvedena u 21 stoljeće. U doba moga djetinstva, djeca nisu nosila naočale sa 8-10 godina niti imala krivu kičmu. Nisu polazila u školu sa 5 godina niti tako brzo završavali najbjezbjednije dane života. Po meni ljudi su se prebrzo prilagodili nauci i samim time uništili tradiciju življenja. Danas je teško naći djete (sem u nerazvijenim dijelovima svijeta) koje nikada nije sjelo za računar. Iskreno prvi put sam za racunar sjeo u 13 godini i to da poigram staromodne igrice. Danas vidimo da djeca sa 13 godina rade u Microsoft-u kao dizajneri ili šta već. Kako bi moja nana rekla, "Bolesno sine, bolesno...", ali ipak izgleda da se i mi moramo prilagođavati ostatku svijeta.
Ako ovako nastavimo, uprkos silnom razvoju nauke i znanja, ljudi će zatupiti obmanuti silnim mogućnostima znanja i obrazovanja. Prestat ćemo biti ono sto i jesmo : Ljudi. Postat ćemo bića ustaljenog zivota i njegove koordinacije. Svaki dan će nam biti unaprijed predodređen, živjeti ćemo u okovima lanaca iz čije rutine će biti gotovo ne moguce izaći. Postali smo previše sujeverni, strahni, imamo sve manje samopouzdanja, od svakog problema bježimo kao miš od kiše ...
Ukratko, da skratim ovo, evo na šta bih vas želio podstaknuti i dati vam motiv da pišete :
-Da li vjerujete da ljudsko znanje ima granice ? DA / NE (Zašto ?)
-Da li vjerujete da smo prebrzo ušli u lanac tehnologije i svih njenih atributa ? DA / NE (Zašto ?)
-Šta mislite o sistemu predškolstva, tj. da djeca kreću u neku vrstu škole sa 5 godina ?
-Šta mislite o ljudskoj transformaciji kroz godine življenja ?
-Da li je dovoljno biti računarski genije da se preživi u današnjem svijetu ?
Ne morate direktno odgovarati na pitanja, ali probajte u konceptu teksta sve spomenuti.
Nadam se zanimljivoj diskusiji bez pretjeranog spama i glupih postova.



).