Addicted to games.

Svi ste čuli za pojam "Game Addicts" što ugrubo prevedeno znači "Ovisnik o igrama".Danas je to globalno u svijetu ogroman problem(evo jednog lame dokaza http://www.gamers.ba/forum/34/94395/jedan-od-deset-gamera-ovisan-je-o-igricama/).Pitate se zašto?

Pa ljudi zbog igrica zapostavljaju sve do čega im je bilo bitno.Počevši od od posla,tjelesnih aktivnosti,prehrane čak i porodice.Jednom riječju "stvarnog života".Počinju da se udubljuju u igru,gube osjećaj za vrijeme,nemaju kontrolu,postaju nervozni,arogantni,agresivni,gube potrebu za društvom itd..Čak i kad se odvoje od igre,bilo radi posla ili "prisilnog" izlaska,oni nemogu prestat' mislit' na igru.To jest kako će kad dođu uradit tu stvar,pa kako će opalit' novi raid sa dobrim team-om itd.Znači igra ga uvlači u sebe i postaje njegov drugi tj. "novi stvarni život".


Ja iskreno znam nekad biti ovisan(iako to nije prava ovisnost),ali to me ne drži duže od cca 30 dana.Jer u to vrijeme isforsiram tu igru da mi odjednom postane dosadno(što zbog samog gameplay-a,što zbog toga što tek tad uvidim koju prednost imaju oni koji kupuju iz item mall-a) i samo tako je prestanem i igrat.To mi se desilo sa igrama kao što su "Cabal Online", "Grand Fantasia", "Conquer Online", "Jade Dynasty" itd.
Jednostavno nekid 30-tak dana igram po 10-14 sati tu igru,i odjednom mi dosadi.Pa je kao takvu i prestanem igrat.

Evo naprimjer,kada sam počeo igrati "Jade Dynasty".Znači bila je havarija.Kad sam počeo igrat,znači nisam prestajao.Furao sam igru čitavo svoje slobodno vrijeme,zapostavljajući svoje obaveze.
Sve što me odvajalo od igre bila je škola i san.Išao sam kasno na spavanje ostavljajući kompjuter upaljenim,jer u toj igri ima ugrađen bot pa mi je preko noći mogao farmat'.I kada legnem kad
zažmirim scene iz igre,ja sam toga svjesan i pokušavam nazor da okrenem na nešto drugo,a buka(ne baš velika) računara težava mi da zaspim.I tako u nedogled dok me ne prebaci i ne utonem u san(a to biva kasno).
Onda ujutro nenaspavan ustajem i spremam se za školu i dok sam u školi naleti mi par puta u mislima igra i što ću sve raditi kad dođem kući,i u tim momentima ono jedva čekam doći kući.Obično kad dođem kući odmah jedem,ali u
tom periodu samo upalim monitor(jer je komp radio i dok sam bio u školi) i provjerim stanje u igri.Budem tako na kompjuteru 1-2h i tek onda odem da jedem.Jedem "ABNORMALNOM" brzinom ne bih li što prije bio u online svijetu.
Mama,sestra,babo i ostali njih nema ni na mapi,kao što kažu totalno se posvetim jednom zanatu s ciljem da ga što bolje savladam.I tako iz dana u dan isto.I onda me lagano počne popuštat(nakon nekih 15-20 dana) i sve manje i manje
igram da bi do 30-og dana skroz prestao da igram.I na kraju se zapitam pa što mi je ovo uopće trebalo?I ne znam odgovor.

Mene zanima da li je neko imao/ima problema ove vrste.Kako se nosite sa time?Da li vam je drago što ste takvi?Može neki vaš doživljaj(iskustvo) tokom igranja(ovisništva) neke igre?

I za kraj da nešto pročitate(nadam se da hoćete,jer je vrlo zanimljivo) jedan text-ić.Koji sam slučajno našao surfajući net-om i koji me je podstakao da napišem temu.

http://www.olganon.org/?q=node/756

Smatram da je priča istinita,jer je stranica ozbiljna.Kao i sam način na koji je priča pisana.Priča jest' tužna,ali šta reć' nego NIKOME se ne ponovilo.I da nadam se da ćete izvući neku pouku iz ove priče.


This topic is protected by non else but Jason,so spammers just walk away.

Čus.

Ja volim igrati igre, ali vise od svega izaci vani, popiti pivo, zapaliti cigaru, nekad weed... Ode zivot dok trepnes.

Ja sam tvoje >ovisnik moje > obozavaoc video igara.

Dok sam jos bio malen brat je znao da iznajmi ili odvede me do sony-a onda drustvo isto tako uveliko igralo igrice znaci sony kasnije pc. Kada sam poceo da igram cs ima sigurno pet godina znaci igram ga u zadnje dve godine po 15 sati na dan (5 online po noci i 10 po danu ) ostalo provedem vrijeme uz strateske igrice ili vice city (taj fazon ) .
Sacu ti reci kako ja kao fizicki stojim zbog cs-a i ostalih igrica.
Imam 80 kg prije sam bio ko grana , vid me dobro sluzi , malo sam se iskrivio i mogu ti reci da sam troduplo jaci dok razmisljam o nekim stvarima (ako me kontas -o svemu na ovoj planeti ) a inace da nisam poceo cs da igram ne bih ni slusao normalnu muziku jednostavno bih izlazio po ovim kaficima gdje se slusa turbo folk , lozio se na fudbalere i ko zna kako bih izgledao kao osoba . Jedina stvar zbog koje mozda zalim sto provedem ovoliko uz igrice (a jos vise na netu znaci g.ba i ostale stranice )jeste skola i to sto sam prestao da igram fudbal "rekreativno " cisto da ne nabijam kilazu  !

Jednostavno ja ne shvatam one sto zbog igrica jednostavno izlude napuste drugove , pocnu da oponasaju razne likove iz igrica tj .pucaju po ljudima zivim itd. smjesni su znaci smjesni ali ja mislim da takvih na balkanu ima svega 1% i manje .

Volim igrice najvise kanter pa sve ostalo i nikad niko nece me sprijeciti da igram ovo ili da mi kaze da cs nije dobar .
hf

Nemam vremena vise pisati ceka me drug (milan<gba) u parku odosmo gledati kod njega neki match CB... mozda bude i sudio pa .... ako me budete citirali cujemo se kasnije

Bio isti, kod mene je najgora stvar što sam bio zakržljao za kompjuterom, iskrivila mi se kičma, ionako imam ektomorfsku definiciju, a izgubio sam jedno 5 kg u roku od 1 mjeseca kada sam dobio ovih 5-6 igara. To je bilo negdje prošle-predprošle godine :$

Sada rijetko nađem vremena, zima je pa rijetko izlazim, ostajem kući, većinom jedem, nekad i do 8 puta dnevno, nakon toga radim vježbe, sklekove, trbušnjake, itd., čak osjećam poboljšanje, definiram tijelo, dobio sam masu... I dalje sam mršav, ali nisam kao prije... Prije sam bio skoro kao onaj iz Machinista (El machinist, Christian Bale glumi lika, eto pogledajte kakav je :$), sad sam se udebljao. pored računara samo prođem, MSN, facebook, g.ba i takvi sajtovi su mi uvijek upaljeni, ali rijetko ulazim na njih. ^^

Znači bio sam toliki nolifer da je to nevjerovatno - igrao sam ove igre (sad se tačno ne sjećam, mislim da su bile Silkroad, Oblivion, DooM i još par) nekad i po 14 sati dnevno, jednostavno sam bio nezasitan.

Sad... :$
Nisam ni Dragon Age završio, ustvari nisam stigao ni do pola, nemam jednostavno živaca, dosadi.

I najgora stvar su mi oni crtani japanski, odem ja kod jarana koji gleda te "jašimikitu, tošibakoludo" i meni je to tako childhish bilo, ja sam plako od smijeha.
No offense nikom :$

Evo vidim ima i drugačijih iskustava... Neko se udebljao za računarom, popravio vid... Ali priznajmo, prekomjerno korištenje računara može samo naštetiti... I to u pravom smislu te riječi, od zakrivljenja kičme (morao sam kosmodisk nositi), gubitka vida, socijalne usamljenosti...

U granicama normale je poželjno... Možda je najbolje porediti sa vinom... Jedna čaša vina dnevno ima zadivljujuć učinak, dok bure vina... pa recimo... ne baš pozitivan.

xD

Čuj mirofe udebljo se i nabildo za računarom



Stay Safe

Vidi, pogresno si procjenio sebe kao ovisnika.
Ti nisi ovisnik, niti sumnjam da ces sa takvim stavom biti. Ti si samo covjek koji voli igrati igre. Zasto ti nisi ovisnik ni u jednom tvom slucaju ? Zato sto tebe strast za igrom popusti, dok prave hardcore gamere i prave ovisnike ne. Oni to igraju godinama i godinama po 10-20h pri cemu ih duh socijalnog zivota napusti. Jednostavno izgube mogucnost razgovora jer ne znaju kako da razgovaraju (kao Tarzan ). To im stvara probleme, nervozu i neugodnost cak i kad se pokusaju odviknuti i onda se vrate opet starom nacinu zivota. Ti sebe ne mozes zvati ovisnikom dok ne postanes lik koji je ne sposoban za blizi kontakt (cak i zagrljaj ili direktan pogled u oci) sa drugom osobom. Do tad si isto sto i 99% ovog sitea - Djete / Mladic koji voli igrati igre.
U biti biti ovisnik o IGRI (citaj igri, ne o igricama) je nesto slicno ovisnosti o kokainu. Kada imas razlicit izbor igrica koje igras, nikad te nece uhvatiti depresija zbog necega u jednoj, jer ces odma poceti igrati drugu. Tako je i sa drogom, ako ne ide kokain ice nesto drugo zar ne ?! Ali kada si ovisan o jednoj jedinoj igri, tu nema drugog izbora. Uzecu za primjer WoW (:()
Likovi koji igraju wow od nastanka (a ima ih vjerujte mi), nebitno mozda i poslije toga, kada krenu zaspati njih uhvati nervoza, neka vrsta straha i napetosti. Kada ne igras igru osjecas se kao mrtav, padas u osjecanje malo drugacije od depresije : suicidno.
Probaj odvojiti jednog hardcore gamera od igara na 7 dana i probaj odvojiti narkomana od droge 7 dana.
Prati rezultate i ako ne budu isti pljuni me u oci. Inace ko god kaze da igra izaziva ovisnost samo pokusava manipulirati masom. Igra ne moze izazvati ovisnost.
Igrao sam svaku iole popularnu MMORPG igru i jednostavno sam prestao. Zasto ?! Mozemo reci da se ljudi koji su ovisni sentimetalno vezu za igricu i stvaraju neku vrstu veze koju stvarate u odnosu muskarac-zena. Ja sam igre igrao objektivno i bez pretjeranog zanosenja. Igrao sam i po 15 sati dnevno, zamalo dobio anemiju ali samo iz zelje da istrajem u necemu sto mi je bio cilj. Kada sam ispunio cilj, jednostavno sam prestao igrati. Nit me kad pukne nostalgija niti bilo koje drugo osjecanje.

Biti ovisnik o igrama ne znaci da ne mozes imati socijalnog zivota. Biti ovisnik o igrama znaci uzivati u zivotu, kroz drustvo i igre. To je balans koji je tesko ali moguce napraviti. Vidite, zaboravio sam istrajat u tome kako igre ne stvaraju ovisnost o igranju.
Igre nisu neke voodo-du ili kako vec igracke, da te bodu u tijelo (znate one vudu lutke i tako to) i stvaraju ovisnost. To su samo predmeti koji vam na kratko osiguraju dobru zabavu i bijeg od realnosti. Ukoliko vas realnost pritisce i tesko disete u prisustvu realnog svijeta (zargonski receno narevno) a u igri se osjecate kao u bajci, tada ce neki nerv u mozgu proraditi i postaviti pitanje: "Zasto ja uopste izlazim vani ?! Ovdje mi je 100 puta bolje !" i tako nastaje ovisnost. Nemate dovoljno snage da mu se suprostavite a duboko i u mozgu i u srcu znate da grijesite i znate da pravi zivot prolazi pored vas. Igre su samo prolazna stvar i mogu osigurati trenutacnu zabavu. Postati ovisnik o njima je, mozemo reci, jedna vrsta bolesti 21. st.
Uredu je igrati igre sa nekim ciljem i nakon toga prestajati. Ali ako nakon jednog cilja zacrtate drugi i sve tako u nedogled, to ne vodi ka dobrom.
Pozz i ostanite kul 

Znaci haman sam ti isti.Jedino što ja igram cs-a 2~3 sata a rijetko se zna desit da prekucavam neku igru.Kao sad npr (Crysis Warhead)...

Jedino što je moja kilaža ostala ista (mršav) a što jest jest, potrčat nemogu.Nemam kondicije do prodavnice otić...

Provodim minimum 14 sati na PCu, a od toga ne provedem 3-4 sata igrajući.Sve ostalo net.

Iako si svjestan svega, iako znaš šta se desilo, šta se dešava i šta će se desiti, ti ubjedljivo nastavljaš igrati tu/te igre 

Rješenje - izbriši je, izbriši instalaciju i prestani igrati igre ako postaneš "ovisan" o njima. Evo ja, naprimjer, sve igre sam bacio (dvdove), instalacija sa HDD-a izbrisao, i jedinog katkad zaigram COD4 jer je fakat dobra igra i lijepo se osjećam dok je igram

Isto vrijedi i za jasona. i on je svjestan da je ultramegahighsuperduperuber geek, al' ništa ne radi po tom pitanju 

Nije da ja sad nešto sudim, da sam "bolji" od vas, al' ja vam fino kažem 

Svako ko se susreo sa gamingom morao je proci fazu ovisnosti koja je veliki problem danasnjice. Ko teenie jedno vrijeme su me igre totalno privukle FF, HL i CS. Znao sam po 5 dana da ne izadjem do prodavnice a ljeti u sobi 40 C ja se znojim i igram. Jednostavno mi se to zgadilo i od tad sam odredio neke mjere jer ta navika mi je donosila samo probleme u skoli, sa roditeljima, zapostavio sam drustvo, zdravlje. I sama pomisao na to vrijeme mi se gadi i nikad vise nisam dopustio da do tog dodje. Uredu je postati ovisan u pocetku kad se upoznas sa gamingom, ne moze se protiv toga jednostavno ti se uvuce u zivot a da i ne primjetis ali nakon nekog vremena mora se stati u kraj sa tim i nac neko rijesenje.

Jednostavno, uspjeh u prevazilazenju te krize je u racionalnosti. Napravis vremenski plan aktivnosti tvog dana i striktno se pridrzavat. Znaci raspodjelis sve obaveze i zabavu da na kraju zadovoljis i jedno i drugo. Ja sam na taj nacin uspio i to mi je preslo u naviku tako da nikad nisam imo problema sa tim. Zivot ti je ispunjeniji i gusht je pomalo igrat a ne satima.

Ljudi nisu ni svjesni kako je ovisnost o gamingu il internetu ogromna opasnost za buducnost. Zivotni vijek ljudi ce se polako smanjivati, ranije ce oboljevati, krace zivjet za razliku od ljudi od prije 50 godina kad je najljepsi poklon svom djetetu bila kvalitetna lopta dok je sad pc, konzola il neka tehnicka stvar.

Ovo postaje ozbiljan problem tj ovisnik o igrama. Naši roditelji, djedovi ima li su neko drugacije djetninstvo oni su skakali po livadama, šumama, kupali se u rijekama ( Čistim ) i najvažnije nisu ima li tehniku koju mi sad imamo. Nije bilo mobitela, TV-a, PC, čuda tehnike, ali su zato ima li druženje, bratstvo, solidarnost, pisali li su pisma jedni drugima, sastajali se noćima na "prelima". Ebi ga vremena se mjenjaju, možda je prije bilo bolje, možda ne.

Ja ne znam šta bih radio da nemam PC i svakako (na raspustu kad nema škole), možda bih onda "d**o" mobitel po cijeli dan i "buljio" u TV.

Evo trenutno na PC imam instalisanih 6 igrica redom: Counter Strike, Pro Evolution Soccer 2009, Euro Truck Simulator, Alpine Ski Racing 2007, GTA San Andreas i Handball-Simulator European Tournament 2010 spielen. Najviše igram cs, prosjek sat i pol, pošto igram na samo jednom serveru pa mogu provjerit. PES-a ne igram apsolutno nikako (nije mi zanimljivo sam pa odem u igraonu, odigramo sat vremena). "Kamiona" igro jedno vrijeme možda sedmicu, dvije ukupno 8 sati, Ski racing prešao u profesionalce pa mi dojadio. GTA udjem malo vozam, prosjek pola sata ne svaki dan. Rukometa nikako ne valja grafika

Na računaru prosjecno budem 7,8 sati kad nema škole; 2-4 kad idem u školu.

Imam igrice (preko 100 DVD) ne igram ih, ne mogu smaraju me osim cs naravno on ne može dodijati...

Covjek nije imao vremena ni za sta stvarno nevjerovatna prica ja sam toliko zagledao citao sam je jedno 20 minuta ..

To nije normalno al ipak i ja kad zaigram jednu igricu vrijeme mi proleti za cas.Nemam vise komentara ...

Pa ja jedinu igru koju igram je CS 1.6.Ali nisam ovisnik da samo na nju mislim. Jest da mi je omilljena igra,ali ja pazim na sebe.
Naravano isto sam ja furao igte tipa Operation 7,WoW.Ali sa vremena na vrijeme su mi dosadile.Zasto ?!.
Pa razlog je taj sto mi dosadi ili mi se neda igrati.
Inace ja samo cs igram.To je igra koju najvise igram.

Naravno treba traziti igre koje na neki nacin "nedizu zivce".
KOje su prakticne ili imaju dobar stav.
Naravno iz godine u godinu izadje dosta dobrih igrica.Svaka od tih postaje popularna.Zasto ?! Zato sto na ovom svijetu ima dosta no lajfera koji sate provode za kompom.
A svi oni uzmu 3-4 igre od tih popularni.

Ja nism no lajfer.Izlazim vani sa rajom idem u skolu,ucim.Rijetko kada nadjem vremena za komp.Uglavom kada sjednem onda se bas izigram.Uglavom pocela je skola treba se uciti.

Opet kazem ja nikad anisam igrao Cabal online ili Silkroad ali sam cuo sa ima likova koji su ovisni tom igricom.
I meni je jednom palo na pamet da je skinem,ali nemozes se reg .Tako da je nisam ni igrao.A za silkroad je***o suprotno.Reg sam se ali nemozes instalirati igru.
Naravno jka nikada necu teziti ka tome da moram da igram tu igru.Nevolim tako puno FPS igre.Jedine igre koje cjenim
su tobre stare oldsql igre.To su igre u kojima se mozes dosta zuabaviti.Nema nikakvih oznaka ovisnosti.Tako da su djeca mogla da igraju.Ali to je bilo pa proslo.Neki gameri se sjecaju tih vremena.Uglavom i ja sam igrao oldsql game ali rijetko se cega sjecam.

Et i nesto od mene

Ponekad je zaista tesko povjerovat da se tako lako moze navuc na nesto...
Svoju ovisnost dobro pamtim, jer mi je uticala na veliki dio zivota koji nikad necu zaboravit ...
U kracim rijecima cu napisat kako je to sve proslo...
Pocetkom 2002 sam dobio internet, pocetkom moje karijere se nije bilo sta radit osim mirca i tih zajebancija , dok nisam dobio link od browser igre OGAME  .... Na pocetku je sve to bila zabava i potrosnja ne isplaniranog vremena ... Onda poslije par mjeseci kada je se pocelo gledati na statistike i broj poena onda je se promjenilo misljenje o igri...
Svakim danom sve vise truda se ulagalo kako bi se poboljsao i kako bi se dokazao drustvu... Bio sam treca godina srednje skole i sve je jednom krenulo niz brdo.. skolu sam zamjenio sa internet klubom , a spavanje sam smanjio i po 3 sata dnevno... Iz skole sam dobio kiks a odnosi sa roditeljma su se smanjili na pozitivnu 0 
Na kraju svega sam sam sebe kao i ti pitao " zasto mi je to trebalo" ... skolu sam ponovo upisao zavrsio je i povjerenje roditelja sam vratio....

Sve to kada procitate pomislit ce te da u svemu ovome ima samo loseg ali sa druge strane ima puno boljih trenutaka... Ne znam uopce kako bi mi izgledao zivot da nisam upoznao drustvo koje sam susreo u igri...

Npr 100ka koji mi je definitivno najaci prijatelj, koji je puno utico i utice na moj zivot kao i drugi mnogi mnogi prijatelji a svi znaju koji su to...

Dan danas igram cs i ne planiram ga jos dugo prestat.. ne znam dali je to navika ali to sve gledam kao druzenje 

hajde volim vas sve odo se -------- peaceee

brate,ovo sto sam procito da ovisnici provode 24 sata ukupno u jednoj sedmici ;S to je slabo.
Ja sam bio ovisan o Wow-u 2 god.6-7 sati spavanja ostalo samo wow tako reci 24/7.
Poceo sam mucat jbt...ne pricas ni sakim 
Jednom kad nisam imao neta pola mjeseca ja sam prebledio,isao u Igranicu da se "Bodem" wow-om srasno D:
I sta sam dobio,nista samo 2 god.zivota i to 17-18 god. propale u vodu =(
jest bilo ljepih trenutaka i stekao sam nekih "MSN prijatelja" al ne vredi 2god.
A izvukao sam se tako sto sam se poceo bavit ponovo hobijem kojim sam se bavio prije Wow-a tj. Sviranje i sad sam batalio wow na cisto nema ga vise nit mi pada na pamet.
Tako da jedino rjesenje izac iz tog Virtuelnog zivota jeste naci neki hobi u pravom zivotu.

- moja ovisnost > COD2 ♥

- jednostavno je tako, ne mogu bez igrice ! poceo sam je igrati u decembru 2008 ( jos je igram! ). i od tada polako, cak sam zbog nje u skoli pao dva puta, sreca pa na polugodiste . te sam nakon mozda 1,5 kao prestao da igram... to je sve bilo mozda nekih mjesec i po do dva... iako sam i tad znao otici u net klub pa makar singleplayer razbacit :/

- jbga sta cu, evo igram je jos uvijek, jer mi je to kao neki zar.. kao sto kazes zapostavljam se skroz, na treninge skoro pa prestao ici, a prije prvi dolazio, zadnji odlazio 
... etc etc mnogo stvari...

- ... samo ti uspijes da prestanes igrati, al skroz, dosadi ti... meni ova igrica jednostavno NE MOZE dosadit  ( napomena, samo ova! )

Nisam osetio poraz
neki kazu da je gorak
neki kazu da je borba
samo predigra za propast

Kad je tesko kazu dosta
u stvari to je klopka
ali imam serum protiv toga
formula je volja

Ma samo treba prestati i ne misliti na to, ima puno ljepsih stvari u zivotu kojim se covjek moze baviti . Isto kao i pusenje, cigara ce ti trebati dok ti mislis da ti treba, tako i igre tj, PC.

A gle,

Ja volim odigrat kakvu dobru igru , bilo single bilo multiplayer.
Ako se meni svidja ja cu je igrat i bmk.
Navucem se na nesto mjesec-dva al onda izgubim volju.
Tako je bilo sa GTA,Cabal Online,CS pa onda Ikariam,Gladiatus,Yakuza Lords (na fb).Ali kako se brzo navucem istom brzinom izgubim volju.
Igre igram kad mi je dosadno ili kad imam pregrst slobodnog vremena a uz to svidja mi se igra = dobitna kombinacija.

Trenirao fudbal kao dijete 4 godine, ostisao na 2 operacije skocnog zgloba, nije mi se dalo nastavljati. Upisem kosarku, 3 godine, sjecnem ruku malo vise, oporavak i te finte nije mi se dalo. Imao sam tad PSone kao i vecina nas, ono soker i te finte. Igrao CS-a po net klubovima, bas normala ono. Kazem staroj jedan dan haj mati da ne hodam po net klubu uzmi mi PC, i tako udjem u ove vode. Prvo prikljucim dial up, drugi tad nije bio, sutao CS-a 1.1 verzija, dan danas imam taj CD, cuvam ga al' bas .

Tako sam se prestao baviti sportom, samo sjedio, skola, i PC. Nekad oko 1 srednje mi dodje iz guzice u glavu, odlucim jedan dan odem u teretanu, taman krenuo oko 2 mjeseca, kad opet zglob na operaciju, i tako tu lezi jedno 2 mjeseca, igraj igrica na PS2, PCu... Na pocetku 3 razreda ozbiljno krenem u teretanu i hvala Bogu super ide, sve stignem, skolu, PC, trening, izlazim. Volim se poigrati, jednostavno mi ubije vrijeme, opusti me. Jest da u zadnje vrijeme nije to kao prije ono neka strast za igrom, cisto furke radi sutam CB i ta sranja. Nikad nisam pozalio sto igram igrice, jednostavno svako ima nesto svoje. Neko se gudra, neko trenira, neko igra igrice... Igracu CoD uvijek to sam rekao, upoznao sam bruku raje, cesto izadjemo, ispricamo se, ismijemo, super nam bude, fakat su postali vise raja nego sto su m8s sa kojim igram.

Call of Duty 4: Modern Warfare Multiplayer 20 hours - znaci u prosjeku 3 sata dnevno, to je navece kada opalim CB sa Benjom i ekipom, znaci nista pretjerano, sve u granicama normale. Haj cus :*

Kao sto piC gore kaze, samo su hardcore gameri pravi ovisnici, a ja se ne svrstavam medju njima tako da nisam imao nekih vecih problema.
No nisam ni ja izuzetak, bilo je perioda kad mi je 12 sati sjedenja za racunarom bila svakodnevnica, ponekad sam znao provesti 15-16 sati bez prestanka...Srecom, nije trajalo predugo, u najgorem slucaju par mjeseci. Sta da kazem, uzrok su naravno bile moje omiljene igre, nezasito sam ih igrao. Bila je to neka vrsta ublazene ovisnosti, te dane i sate sam provodio igrajuci se a ono ostalo sto sam trosio na jelo i ostale sitnice je protraceno u razmisljanju i sljedecem potezu u igri. Jednostavno, nisam mogao da mislim na bilo sta drugo osim igre.
No poslije, kad se prasina slegla, opet sam se vratio u normalu, no i dalje igrajuci igru, ali ne onoj kolicini.
Ja i dalje uzivam u igrama i volim ih, bez obzira sto sam ih prije igrao neprestano, tako ce ostati. Ne mogu mi dosaditi. I sad povremeno znam opaliti partiju od 3-4 sata UG2-ce bez po` muke.
Dosta me puta opalila ova "privremena" ovisnost, a sljedeca ce cim se domognem neke igre koja mi se je***o dopadne...
A iskreno i ne smeta mi to, jer znam da nece prerasti u nesto ozbiljno, uzivam u tome dok traje.


A sto se tice WoW-aske bolesne sekte koja ga igra od pocetka, to su ovisni ljudi koji su se pretvorili u biljke.
Vjerovatno se moze postati ovisnik o igrama, ali ljudi sa slabim karakterom, pomjesanim sa manjkom socijalnog kontakta, mogu postati ovisni o bilo cemu, a kamoli o ogromnom svijetu kojem mogu biti slavljeni junaci, a ne dripci bez stvarnog zivota.

Salute & Take care!

eee