Contest [Najsretniji Trenutak Mog Zivota]

E ovako, vidim nije bilo CONTESTA ima 2 sedmice, pa reko da dignem, kad niko nece :]

Pisite Najsretniji Trenutak u Svom Zivotu

Najjbolja prica ce dobiti 100 bodova + 2premiuma !

by : knoxwille, BLAZZE, vLexinhoo

Kad sam dobio svoj prvi kompjuter



Pa sta, to mi je bio najstretniji dan u zivotu sto dobih samar

.....

dzennet za nolajfere, sad ce pocet "kad sam dobio WoW od tetke iz njemacke", "kad sam uzeo novu graficku" i slicno.

al dobra ideja

Svaki glupi i debilni post molim da se ošamari i pobriše.

Hvala

Najsretniji trenutak u mom zivotu

Isao sam u diskoteku i malo plesao sam jaranima. Bilo je oko pola 2 i svi smo krenuli kuci. Oni su otisli na jednu stranu ja na drugu. Odjenom mi je neko zviznuo i ja sam se okrenuo. Imao sam sta da vidim! Mlada zena sa velikim sisama i tangama pokazivala mi je prstom ka sebi. To je bio poziv za sex. Normalno, ja sam usao u njenu kucu i poceo se skidati. Ona je otisla do WC-a i kada je izasla meni se "digao". Izvadila je noz i rekla mi da joj dam sve pare. Ja sam sve iz dzepova izvadio i dao njoj. Otjerala me je bez pantalona i bez jakne.

Pa sad prokontajte jel mi bio ili ce mi biti najsretniji.

EE vidite meni netrebaju snovi neciji neg iskreni najsretniji trenutci ja necu da vidim u sljedecem postu da neko napise vidio sam BATMANA i to je meni bio najsretniji trenutak u zivotu uozbiljite se ...

i molim temu u zanimiljive...

Pa ko je rekao da mi je to san?

Et' kod mene će bit' najsretniji, a ujedno i najžalosniji dan u životu.

Stići će oko 32.000 kuna radi nečega, što se desilo prije 2 godine, što je ostavilo trajni psihički ožiljak na našu obitelj, ali eto, šta je tu je, sad će koliko toliko popraviti ako ništa naše finansijsko stanje.

Emocije ostaju skoro iste.

Dobra tema.

Ovako:

Prije 2-3 godine sam se preselio u Sarajevo. Naravno morao sam znaci promijeniti i okruzenje i novu skolu ... Takoder u pocetku me malo bila i trema, kako ce me prihvatiti, hocu li se uklopiti i tako te stvari. Najzad dosao je 1. dan polaska u moju novu skolu : ). Usao sam u svoj novi razred. Osjecao sam koliko sam bio crven, a i trema je vec ucinila svoje xD. Sjeo sam i odjednom svi su me poceli ispitivati, odakle si, kako se zoves, imas sestru, brata i tako te stvari xD. Kad je zavrsio 1. cas, sa novim jaranom Irfanom krenuo sam u upoznavanje : ). Takoder proveo me je kroz skolu, upoznao sa nastavnicima i svime ostalim : ). Od tada smo najbolji prijatelji, i taj dan, 1. dan polaska u novu skolu, mi je ostao u sjecanju i ostat ce mi kao jedan od najljepsih dana u mom zivotu ; )

06.06.0'9
Moja druga operacija srca.
Dugo išcekivana operacija srca se priblizavala,To jutro se probudih pun eforije i straha.U Mojoj sobi je bilo još srćanih bolesnika,koji su me sa entuzijazmom ohrabrljivali.Došao je taj trenutak,Uđoh' u salu sav zaprepašten i spustiseme na onaj sto,bio sam stavljen na različite instrumente.I krenu operacija,bio sam budan cijelo vrijeme,ali su mi dali lokalnu anesteziju.Razrezali su me i krenuli operisati,ti " kateteri " su imali kameru,koja je bilo prikljucena za veliki TV,Operacija je bila veoma bolna.Ali sam izdrzao ,Trebao je 1 mjesec rehabilitacije.Kada dođoh na kontrolu, doktor mi reče da je sve uredu, da mogu bezbrizno trčati ulicom,kao i sva ostala djeca.To mi je bila cijelog života išcekivana rečenica ,jer sam rođen s tom srcanom manom i kada sam cuo tu recenicu,zaplakao sam,eto to je moj najsretniji trenutak u životu.Ali nesmijem da nespomenem svoju neizmjerno voljenu porodice,bez koje nebih uspio.
Sad je hvala bogu sve uredu (:, nadam se da vas nisam rastuzio

Moj najsretniji dan u zivotu bio je : Imao sam 12 godina , volio igrat kosarku ali nisam bas tako dobro igrao i igrali mi na nekom turniru naravno turnir za djecu ono 12 - 13 godina .
Sad mene trener uveo zadnja cetvrtina ostalo 10 sekundi do kraja i ja dobio loptu , nisam znao sta cu a svi govore idi prema kosu i ja poso i vidio odbrojava 7 , 6 , 5 , 4 , 3 i ja opuca bezveze jednom rukom i zabi kos i mi pobijedili i od tada svaki put kad igram kosarke vise pucam jednom rukom nego sa obje.

30.11.2009.


Navečer poslije škole,izlazim sa jednom curom na kafu,sve zajebancija,pričanje,ništa ozbiljno,tako sjedili jedno sat vremena,krenuo prema kući,treba da se nađem sa svojom djevojkom,i taman da udem u haustor ova cura me poljubi,ne znam ni što sam to uradio,ali eto,uglavnom moja djevojka sve to vidi,i naravno kažem joj da je žao,al ništa to,i hodali mi pričali,čak sam i zaplakao,i na kraju,nešto što čini moj najsretniji trenutak u mom životu je to što mi je dala još jednu šansu.

Možda nekima ovo bude i glupo,al jbg,to je meni najsretniji trenutak.

A moj kad sam tebe upoznao <3

Pola 8 u Parkicu da zapalimo 1

Čekaj da editujem post,i meni je to najbolji..

Ljeto 2009. Vjerovatno najljepsi period mog zivota. Uzrok tome bila jedna osoba, koju bi mnogi nazvali "djevojkom", ali za mene je bila i vise nego to. Mnogo vise. Ne volim koristiti taj izraz, ali za mene je to bila zaista savrsena, perfektna osoba. Bili smo skupa oko mjesec dana, i za tih mjesec dana saznao sam sve o njoj. Do tada nisam imao nijednu djevojku koja me je toliko ocarala, pored koje sam se osjecao udobno, sa takvim smislom za humor, takvim osmijehom... U mojim ocima je predstavljala najljepsu stvar koju sam ikada u zivotu vidio. Daleko najljepsu. Ali koliko sam divio njenoj ljepoti, toliko sam se divio njenom nacinu razmisljanja, stavu prema zivotu i drugim stvarima, divio sam se njenoj personi. Nikada nismo bili ni blizu svadji, nikada ruznu rijec izrekli. Jednom rijecju - savrsentsvo. Sve do jednom...

Nedelja iza ponoci, dobijam poziv od navedene osobe: "Moramo se sutra vidjeti, kada si slobodan ?" Naravno, za nju sam uvijek bio spreman zaboraviti sve obaveze, tako da smo se vrlo brzo dogovorili. Zaista nisam imao dobar osjecaj pri toj stvari, iako mi nije padalo nista na pamet sta bi mi se ruzno moglo dogoditi, sta bi mi to mogla saopciti. Nasli smo se, sjeli i poceli pricati. U razgovoru smo dosli do tacke kada je ona rekla: "Prevarila sam te."

Srce mi je stalo, usne se osusile. Nijemo smo se gledali par trenutaka, dok mi se svijet okretao u glavi. Kada sam napokon shvatio da je ozbiljna, ostao sam u dilemi. Da li da ostavim djevojku koju sam smatrao toliko savrsenom, oslijepljen njenom ljepotom, sharmom, ljubavlju ? Ili pak oprostim, pokusam nastaviti zivjeti s tim, u znanju da je noc prije ljubila drugog ?

Nasmijao sam se i poljubio je. U znak zahvalnosti sto je bila iskrena. Bila je to situacija u kojoj, da mi to nije rekla, ja zaista nikada ne bih saznao za to, ali to nije uradila. Oci su joj daleko uvjerljivije izgovorile rijeci "oprosti" nego sto su joj usne to uradile. Te oci, koje bi me nagovorile na sve na svijetu, koje su mi ulijevale toliko povjerenja, topline, sada su me molile za oprost, u znanju da su gledale pogresnog, osudjujuci pretjeranu kolicinu alkohola za pocinjeni grijeh. Te oci koje su me gledale pogledom kako se jedino moze gledati voljena osoba nisu mogle lagati. Nisu bile u stanju.

Do tada sam u zivotu konstantno donosio pogresne zakljucke, pogresne odluke. Odabir srednje skole, prijatelja, moji pogledi na svijet, odnos prema roditeljima, odnos prema drugima, svaki put kada sam se nasao u dilemu grijesio sam. Ovaj put sam molio boga da se to vec jednom promijeni, kao sto mi se zivot promijenio kada sam je upoznao. Molio sam boga da se ne pokajem za taj oprost, da sam donio pravu odluku.

Rastali smo se. Nismo se vidjeli sljedeca 3 dana, sto je meni ostavilo mnogo prostora za razmisljanje. "Jesam li pogrijesio ? Da li sam joj zaista oprostio ? Da li je ona vrijedna ovoga ? Da li je ona vrijedna mene ?" Kao i mnoga druga pitanja koja mi nisu dala mira satima, ali sa svakim satom koji je prosao bio sam vise uvjeren da sam donio pravu odluku. Vrijeme je poslije pokazalo da nisam pogrijesio. Da donio sam pravu odluku.

Sljedeca dva sastanka nismo mnogo trosili rijeci na taj dogadjaj, sto je meni zaista mnogo pomoglo i jos vise sam osjecao da se necu pokajati, da sam sretan sto sam tako postupio.

Sedam ili osam dana nakon tog saznanja sjedili smo u parku. Skoro smo u potpunosti zaboravili na to sto se desilo, i bio sam i vise nego ponosan na sebe. Ljubili smo se dugo, sve dok ona nije prestala. Pogledala me. Ponovo smo se nijemo gledali, dok su nam pogledi govorili toliko toga, govorili su stvari koje rijeci nikada nece moci opisati. Obuzet njenom blizinom, njenim dodirom, mirisom, pogledom, osjecao sam se izgubljeno, bespomocno. Bio sam njen, samo njen. Ne, mi tada nismo bili u parku. Bili smo na nekom drugom mjestu, gdje je mnogo ljepse, mjesto za ciji put jedino ljubav zna, mjesto na koje sam covjek ne moze naci. Vodila me je pogledom, a ja sam je pratio. sve dok se njene usne nisu oblikovale u blagi osmijeh, izgovarajuci dvije rijeci, koje ce zauvijek promijeniti moj zivot. Rijeci koje je najteze izgovoriti. Rijeci koje je svako od nas cuo, ali su rijetki oni koji su ih dozivjeli. Rijeci koje toliko gode, rijeci za kojima svi zudimo. Najljepse rijeci koje covjek moze izgovoriti.

"Volim te!"

Glupa tema. Smatram da niko ne moze biti dovoljno kompetentan da ocijeni tudju srecu niti da je nagradi. Svako zivo bice dozivljava srecu na svojstven nacin. Pametnije bi bilo da se pise npr. imaginarna sreca ili bilo sta drugo sto moze do izrazaja dovesti sposobnosti pisanja pa da se to nagradi. Sve ostalo je pricam ti pricu o zenama i slicnim pubertetskim sranjima koju moze napisati beba koja ispadne iz inkubatora pa dobro glavom lupi od pod. Danas se djeca pale na tete u tangama koje ih zovu medju sise da im promovisu drogu, odnosno ispoda mosta radosti ( medjunozje ili pi**a ) u kojoj se nalazi droga. Sada da pocnete pisati kako ste pomirsali cep pa se napili ili se drogirali vjerovatno bi vas blejz nagradio. Da napisete nesto o skemanju ili lopovluku vjerovatno bi vas vLex nagradio, da pisete o Harry Potteru mozda bi vam i knoxville dao koji glas itd. Na stranu sve to. Pozeljeh i ja da napisem nesto o svojim osjecanjima. Mozda je ovo i vise vlastita satisfakcija nego neka puka sreca. Neka ova tri opasna momka sude, kada si vec za pravo daju da sude... smijem se.

Najsretnije se osjecah kada spasih macku od kera. Krvolocno pseto je krenulo prema jadnoj i nemocnoj zivotinji. Dok je domacin trcao na sve strane je frcala njegova slina. Fuj, a ja zvacem cungu lungu. Zamislite kako je ta zivotinja bila nemocna? – Ne mozete, ali cu vam rado docarati. Bila je toliko nemocna kao i vi kada trebate svrsiti. Nije se mogla pokrenuti sa mjesta na kojem je stajala. No, sreca pa se ja tu nadjoh. Napenalih je posred dupeta, u stilu C. Ronalda ( samo sto se ja ne kurcih toliko kao on ) enormnom snagom da je odletjela u pi**u materinu. Odletjela je dovoljno daleko od krvolocnog kera. Iako nemam pojma ni dan danas gdje je napenalih, osjetih satisfakciju jer nekome spasih je***i zivot. Konacno nekoga u ovom je****m svijetu usrecih. Iako nas sviju ista sudbina ceka, naravno smrt, smatram da mozemo biti ponosni ako nekome produzimo zivot na bilo koji nacin. Nije bitno kako, samo je vazno da djelujemo. Znate veoma je dosadno umrijeti, a posebno na ofiran nacin. Zamislite da umrete u WCu dok dr***e ili se okliznete na vlastitom nasljednom materijalu i padnete na ku**c? Mislim da bi se sami sebi smijali sa onog svijeta. Isto tako bilo bi ofirno da ker macku rastrga pred mojim ocima. Od tog dana sebe, vjerovatno, vise cijenim. Nadam se da ce mi se maca zahvaliti jednog dana, no obzirom da macke ne mogu govoriti ( mozda i mogu ali nece? ) I'm looking forward to see her again. Bar da mi ona kaze to je***o HVALA. Zar je to tesko? – Izgleda da jeste. Najveca sreca na svijetu jeste kada ti neko kaze HVALA. Zar je tu rijec tesko izgovoriti? Nije, ali je tesko osjetiti je***u ZAHVALNOST.

Plak'o dok sam cit'o, al' ipak ovaj donji dio, kada govoris i zahvalnosti i to, ipak ima nekog smisla i dirljivo je pomalo ; (

2.6 2004 - Rodjenje brata
Znaci ovako, moja mama je otisla u bolnicu, par dana prije porodjaja.nosila je mog brata.i sjecam se ja jednog dana poslije skole cekam oca da dodje po mene. i on dosao i rekao : Cestitam dobio si brata. Odma sam sa uzom porodicom otisao u porodiliste, i tamo je bila moja mama i nosila je u nosilu za bebe mog brata. Kad sam ga vidio osjecao sam se kao najsretniji na svijetu, jednostavno tako mi je drago bilo sto sam dobio brata.
Definitivno je to bio moj nasretniji trenutak u zivotu