Preskoči na sadržaj
Ista raja. Nova runda.
GAMERZ.ba — REBORN
Pitanje 100 bodova

Middle age

241 pregled · 12 odgovora · otvorena 23.12.2009. u 12:13

Zdravo ponovo,

Trebaju mi text dokumenti kako su izgledali gradovi u srednjem vijeku , da naglasim:
OD CEGA SU SE PRAVILE KUCE, KAKVE SU ULICE BILE , GDJE SU SE PRAVILI GRADOVI i slicno sto vise to bolje.
Najbolji dobiva bodove.

"natjecaj traje do petka u jutro"
ej
ev ti odgovore na pitanja
kuce su se pravile od zbuke i drveta u srednjem vijeku
ulice su bile uske, povezane , prolazile su izmedu gradevina radi gradskih zidina(najcesci razlog) , prvi gradovi su bili u mezopotamiji pokraj rijeka tigris i ostali su se polisi-gradovi pravili uz rijeke
Evo nesto sto sam ja nasao, sad ne znam da li odgovara:

U 15. stoljeću Edinburgh je imao svojevrsne nebodere: stambeni blokovi gradili su se čak i do 14 katova visine, no bili su nagurani u razmacima od svega metar do dva, što je stvaralo nehumane uvjete za život i pogodovalo širenju srednjevjekovnih bolesti. Jedan od “closeova”, Mary King’s Close, danas je, navodno, mjesto s najviše paranormalnih pojava u Britaniji…

Sad moram u skolu cujemo se xD


Edinburški su stambeni blokovi u 15. stoljeću uobičajeno imali po 10 ili 11 katova, a jedan "close" navodno ih je imao čak 14! (Foto: Dario Sušanj)

Takozvani “closeovi” jedna su od škotskih, ali ponajviše edinburških specifičnosti. Dok šećete duž “Kraljevske milje” (Royal Mile), od Edinburškog dvorca prema drugim dijelovima staroga grada, primijetit ćete mnoge male, uske uličice koje se granaju i račvaju u svim smjerovima: Edinburgh ih je, jednostavno, prepun.

Te su uličice nastale izgradnjom stambenih blokova već u 15. stoljeću. Zgrade su bile doslovno “nabijene” jedna uz drugu, što i ne bi bio takav problem da se nije radilo praktički o neboderima toga doba – gradilo se i do deset ili jedanaest katova visine! Uskim zatvorenim uličicama (odatle i naziv close) nije bilo ugodno kretati se: sunce i nebo bili su gotovo potpuno zaklonjeni visokim zgradama a i u bilo kojem trenutku na prolaznike je mogao pasti kakav nezgodan otpad.

Uz nedostatak kanalizacije i organiziranog sustava zbrinjavanja otpada, oba su se problema, naime, rješavala jednostavnim bacanjem svega kroz prozor, u samu uličicu – ne treba posebno napominjati da je to dovodilo do razvoja mnogih zaraznih bolesti i prilično nehumanih životnih uvjeta. Zabilježen je čak i slučaj jednog closea s 14 katova visine! Kasnijim podizanjem razine ulice i izgradnjom novih građevina na višem nivou, dijelovi closea jednostavno su završili u podzemlju i pretvoreni su u podrume – ali se u njima i dalje nastavilo živjeti, bez ijedne zrake sunca!

Najpoznatiji ‘close’ svakako je Mary King’s Close. Razne priče prate ovu lokaciju: između ostaloga, priča se kako je to mjesto s najvećom i najsnažnijom prisutnošću paranormalnih pojava u Edinburghu (a možda čak i na svijetu!). Priča je krenula u sedamnaestom stoljeću kada su, navodno, žrtve kuge koja je poharala Edinburgh bile doslovno uzidane u zidove u Mary King’s Close, na kojima bi se kasnije gradile nove nastambe; kasnija istraživanja pokazala su da se to ipak nije dogodilo i da žrtve opake bolesti nisu bile ukapane u zidove na ovom mjestu, ali je točna informacija da se Mary King’s Close koristio kao karantena.

Kada je kuga pogodila Edinburgh na Božić 1645., grad je bio prilično dobro organiziran što se tiče organizacije karantena, a u Mary King’s Close bilo ih je najviše. Oni koji su bili zaraženi kugom morali su se zatvoriti u svoje kuće i izvjesiti bijele zastave s prozora, pa bi im hrana, voda, ugljen i ostale potrepštine bili dostavljani, a i doktor bi ih redovito posjećivao. Zdrave obitelji zatočene u karanteni s oboljelom osobom praktički su bile osuđene na smrt. Tako čak ni doktori ubrzo više nisu htjeli imati ništa s posjetama ovoj lokaciji – smrtnost je bila nevjerojatno velika a medicina toga doba nije baš mogla previše pomoći. Najviše se spominje ime izvjesnog doktora Georgea Raea, koji je uzimao nevjerojatne količine novaca samo da bi posjećivao oboljele (zaštićen, dakako, debelom kožnom odjećom, što je sprječavalo ujede buha zaraženih kugom).

Iskapanja i istraživanja pokazala su da Mary King’s Close nije bila tek jedna uličica s kućama, već da se zapravo radi o daleko ekstenzivnijem kompleksu s mnogo više razina i katova. Mnogi su “stvarni” ljudi, poput raznih majstora, živjeli i radili ovdje, često nagurani u vrlo malenom području (idealno za širenje kuge) i nehumanim uvjetima, često i duboko ispod zemlje (današnja je maksimalna dubina sačuvanih dijelova ovog closea tridesetak metara). Mnogo je ljudi umiralo u tim nehumanim uvjetima, čak i nevezano uz kugu; zbog toga stručnjaci za paranormalno kažu kako ovdje ima mnogo zaostale energije koja se i danas može osjetiti ukoliko se odlučite na posjetu Mary King’s Close (moguć je jedino organizirani posjet u pratnji vodiča!).

Većina closeova danas su uobičajene edinburške uličice, no dok šećete njima, bacite pogled prema gore i zapitajte se – kako bi bilo živjeti, uz stotine i tisuće drugih ljudi na tako malom prostoru i uz tek pokoju zraku sunca, prije više od pet stotina godina!
pogledaj romantičke i gotičke građevine, jer su ti umjetnički pravci tad vladali :)
tiete je napisao/la:
Evo nesto sto sam ja nasao, sad ne znam da li odgovara:

U 15. stoljeću Edinburgh je imao svojevrsne nebodere: stambeni blokovi gradili su se čak i do 14 katova visine, no bili su nagurani u razmacima od svega metar do dva, što je stvaralo nehumane uvjete za život i pogodovalo širenju srednjevjekovnih bolesti. Jedan od “closeova”, Mary King’s Close, danas je, navodno, mjesto s najviše paranormalnih pojava u Britaniji…

Sad moram u skolu cujemo se xD


Edinburški su stambeni blokovi u 15. stoljeću uobičajeno imali po 10 ili 11 katova, a jedan "close" navodno ih je imao čak 14! (Foto: Dario Sušanj)

Takozvani “closeovi” jedna su od škotskih, ali ponajviše edinburških specifičnosti. Dok šećete duž “Kraljevske milje” (Royal Mile), od Edinburškog dvorca prema drugim dijelovima staroga grada, primijetit ćete mnoge male, uske uličice koje se granaju i račvaju u svim smjerovima: Edinburgh ih je, jednostavno, prepun.

Te su uličice nastale izgradnjom stambenih blokova već u 15. stoljeću. Zgrade su bile doslovno “nabijene” jedna uz drugu, što i ne bi bio takav problem da se nije radilo praktički o neboderima toga doba – gradilo se i do deset ili jedanaest katova visine! Uskim zatvorenim uličicama (odatle i naziv close) nije bilo ugodno kretati se: sunce i nebo bili su gotovo potpuno zaklonjeni visokim zgradama a i u bilo kojem trenutku na prolaznike je mogao pasti kakav nezgodan otpad.

Uz nedostatak kanalizacije i organiziranog sustava zbrinjavanja otpada, oba su se problema, naime, rješavala jednostavnim bacanjem svega kroz prozor, u samu uličicu – ne treba posebno napominjati da je to dovodilo do razvoja mnogih zaraznih bolesti i prilično nehumanih životnih uvjeta. Zabilježen je čak i slučaj jednog closea s 14 katova visine! Kasnijim podizanjem razine ulice i izgradnjom novih građevina na višem nivou, dijelovi closea jednostavno su završili u podzemlju i pretvoreni su u podrume – ali se u njima i dalje nastavilo živjeti, bez ijedne zrake sunca!

Najpoznatiji ‘close’ svakako je Mary King’s Close. Razne priče prate ovu lokaciju: između ostaloga, priča se kako je to mjesto s najvećom i najsnažnijom prisutnošću paranormalnih pojava u Edinburghu (a možda čak i na svijetu!). Priča je krenula u sedamnaestom stoljeću kada su, navodno, žrtve kuge koja je poharala Edinburgh bile doslovno uzidane u zidove u Mary King’s Close, na kojima bi se kasnije gradile nove nastambe; kasnija istraživanja pokazala su da se to ipak nije dogodilo i da žrtve opake bolesti nisu bile ukapane u zidove na ovom mjestu, ali je točna informacija da se Mary King’s Close koristio kao karantena.

Kada je kuga pogodila Edinburgh na Božić 1645., grad je bio prilično dobro organiziran što se tiče organizacije karantena, a u Mary King’s Close bilo ih je najviše. Oni koji su bili zaraženi kugom morali su se zatvoriti u svoje kuće i izvjesiti bijele zastave s prozora, pa bi im hrana, voda, ugljen i ostale potrepštine bili dostavljani, a i doktor bi ih redovito posjećivao. Zdrave obitelji zatočene u karanteni s oboljelom osobom praktički su bile osuđene na smrt. Tako čak ni doktori ubrzo više nisu htjeli imati ništa s posjetama ovoj lokaciji – smrtnost je bila nevjerojatno velika a medicina toga doba nije baš mogla previše pomoći. Najviše se spominje ime izvjesnog doktora Georgea Raea, koji je uzimao nevjerojatne količine novaca samo da bi posjećivao oboljele (zaštićen, dakako, debelom kožnom odjećom, što je sprječavalo ujede buha zaraženih kugom).

Iskapanja i istraživanja pokazala su da Mary King’s Close nije bila tek jedna uličica s kućama, već da se zapravo radi o daleko ekstenzivnijem kompleksu s mnogo više razina i katova. Mnogi su “stvarni” ljudi, poput raznih majstora, živjeli i radili ovdje, često nagurani u vrlo malenom području (idealno za širenje kuge) i nehumanim uvjetima, često i duboko ispod zemlje (današnja je maksimalna dubina sačuvanih dijelova ovog closea tridesetak metara). Mnogo je ljudi umiralo u tim nehumanim uvjetima, čak i nevezano uz kugu; zbog toga stručnjaci za paranormalno kažu kako ovdje ima mnogo zaostale energije koja se i danas može osjetiti ukoliko se odlučite na posjetu Mary King’s Close (moguć je jedino organizirani posjet u pratnji vodiča!).

Većina closeova danas su uobičajene edinburške uličice, no dok šećete njima, bacite pogled prema gore i zapitajte se – kako bi bilo živjeti, uz stotine i tisuće drugih ljudi na tako malom prostoru i uz tek pokoju zraku sunca, prije više od pet stotina godina!
pff, ma daj moj post copy-paste :@
U prosječnoj kuća bi bila samo jedna soba u kojoj je cijela obitelj jela, spavala i družila. Salno je dolzilo do požara u sredini sobe, a konstantno bi gorio. Vatra se koristi za kuhanje, kao i oblik centralnog grijanja. Sprat će biti samo obična zemlji pokrivena u trstiku ili slame, tako da je lakše hodati. Zidovi su bili napravljeni od vitice i prljavština i krov je bio od sličnih materijala a, i krov je imao otvor u sredini je, pod nazivom Louvre, gdje je dim od vatre mogao pobjeći. Većina ljudi ne bi mogli priuštiti staklene okna, toliko se koristi drveni kapci na prozorima. Bilo je lako provaliti u kuću kao što je ovaj, a mnogi lopovi su rezanjem otvora u zidovima dosli u kucu, kao što je bilo lakše i tiši nego što ide nego ide kroz vrata.

Romaničke arhitekture

Ime romanička je devetnaestog stoljeća izum znači 'Roman-Like' pojam prvotno upotrebljavao u govornom arhitekture i odnosi se na sličnost tipična zgrada kasni jedanaesti i dvanaesti stoljeća u Europi do debelih stijenki, svod zidanih konstrukcija starih Rimljana. Romanička arhictecture sa svojim teškim zidanje, okrugle arhes, svod pokriva i logično obilježavanja-off podvrstama strukture, bio je raznolik putem promjene u proporcijama i površinske obrade. Preporod monumentalnih skulptura omogućio dekoraciju portala crkve. Velike glatke površine architevtre također se posuđivali uređenje interijera i freska. Popularne teme uključeni Uznesenje Kristovo, Posljednji sud i Apocalyptic Vision.

KARAKTERISTIKE

Nakon sloma rimske gospodarstva i kulture, vješti arhitekti i organizacije obučenih obrtnika više ne postoji. Prema tome, pokušaji velikih zgrada, obično ograničena na crkve, producirao struktura koje su često sirove i relativno skromne proportions.One karakteristike romaničkog stila je tendencija da se dalje podijeliti figurama i kompozicijama, nego naglasiti odnosa dijela na dio ; naglasak na simetriju i on line, nebrigu za normalne proporcije tijela i naglasak na dekoracija i uzorak za svoju izvanrednu sake.An ostvarenje romaničke arhitekata bio je razvoj ar chitecture kameni svod građevine. Glavni razlog za razvoj svodova je morati zamijeniti visoko zapaljive drveni krovovi predromaničke struktura. U kasnijim romaničkom stilu, a posebno se prakticira u Francuskoj, korištenje m assive zidova i pristaništa kao podrška za teške kamene grobnice rezultiralo tipičan zgradi plan koji tretiraju strukturu kao i cijeli kompleks sastavljen od manjih jedinica zove uvala. Bays je postala obilježje i Posebnost romaničkom stilu. Masivnost konstrukcije u kamenu je još jedan veliki karakteristike romaničke arhitekture.

Rani gotičke arhitekture

Dok neki umjetnici i graditi ovlasti iz dvanaestog stoljeća nastavila raditi u romaničkom stilu, drugi su eksperimentirali s novim stilom, sada se zove gotike. Prvi vidljiva u arhitekturi, to se odlikuje korištenje rebrasti svodovi i istaknuti lukovi, sve ko n konstrukcijskih skeleta, i šara. Mi vidjeti novu značajku pod nazivom leteći podupirač, koji omogućuje graditeljima za izgradnju na veće visine nego ranije moguće. Kipari eksperimentirao također, težak vanjska strana nov oblik zove kip-stupac u mnogim portalima de s igned za nove gotičke građevine. Planeri za iconographical programa rastao više inventivan, a ponekad se odnose skupine od tri isklesane portala jedni druge kroz svoje materije. Slikari, Metalsmiths i drugi umjetnici koji su mali i ob jects koriste razraditi simbolizam, kao što su tipološki paralele između Staroga i Novoga zavjeta subjekata. Isti umjetnici, esp ecially onih koji su radili u dvodimenzionalnom medija kao što su slikarstvo i emajliranje, počeo naglasiti liniju, da li konture ili izohipsi, u njihovom radu. Ovaj naglasak paralela jasna definicija strukturnih elemenata u ranom gotičke arhitekture sa svojim projektiranje zid osovine, rebra i horizontalne letvice.

Tijekom dvanaestog stoljeća, novi stil gradnje razvili uz romanike. Prvi razvijen u Ile-de-France, područje oko Parizu, novi stil je nazvao \ lquote na francuski način \ rquote. Tek kasnije, kada XVI stoljeća Renaissa NCE pisci na arhitekturu gledali leđa nadmeno na rad svojih prethodnika, bio je stil nazvan gotike, ime po kojem to znamo danas. Implikacija bila je da je ovaj stil, sa svojim je istaknuo lukovima, rebrasti svodovi i razraditi ukras, izgledala tako neprivlačna i barbarski da mora da je dizajnirao Goti, narod koji je uništio velik dio civilizacije starog Rima. Unatoč izvorne referentne, ime je udario, a više nije pogrdno.





High gotičke arhitekture

Visoke gotike je obično ime dano stil umjetnosti i arhcitecture trinaesti stoljeća u Europi. Slave svoj najveći je francuski katedrala sa svojim embellishments od obojenog stakla i skulptura. Tijekom istog razdoblja, rukopisne slikari doveo svoju umjetnost na visok stupanj savršenstva.

Stilu visoke gotike i trinaestog stoljeća jedna je od ravnoteža, osobito u arhitekturi. Jednostavna trokatna zid visina Chartres Cathedral uvjetom modela slijedi mnogih majstora zidara iz razdoblja. Uz osvajanje visina postići kroz teško pobijedio stručnost u inženjerstvu, graditelji pročišćen arhitektonske proporcije strukture dati još veću prividne visine. Rayonnat stil, nazvan po zracenja bar šara svoje ruže prozora, pojavio se oko sredine stoljeća u Francuskoj.


Kasnogotičke arhitekture

U usporedbi s uzorcima i trinaesti dvanaestog stoljeća, manje arhictectural velika poduzeća su vršene u četrnaestoga i petnaestog stoljeća. Iako su arhitekti i zidari su i dalje zadržao prometnu zgradu za bogate, ljudi su često zainteresirani za manje projekte, kao što su scupltural skupine, rukopisi, slike i panel tapestries.Buldings od četrnaestog i petnaestog stoljeća, dok je još uvijek uređena, bili su često manje planirani s razraditi takva shema sculptureor stakla kao što su visoke gotike i strukture.

Ljudi i počeo prepoznavati pojedine postignuća umjetnika i arhitekata u mnogo većoj mjeri. Iako kreatora ranije gotičke umjetnosti i arhitekture bili su nipošto svi anonimni, ime oby identifikaciju pojedinca je izuzetak nego pravilo te tijekom dvanaestog stoljeća i trinaesti. Preživjelih dokaz ugovora, payrolls, cehovska rosters kasne gotike i drugim dokumentima ukazuje, međutim, da recordin umjetnika imena i njihovih djela postali mnogo važniji nego što je to bilo u ranijim stoljećima.

Dok križni basilican katedrale s isklesane portalima i obojenog stakla prozora je bio glavni zgrada tip razdoblja visoke gotike, s različitim funkcijama zgrade su karakteristične dvije sljedeće centries. Neki od tih objekata su crkveni, dok su ostale svjetovne.















Samo ti ispravi greske i to je to
http://en.wikipedia.org/wiki/High_Middle_Ages#Visual_arts

http://en.wikipedia.org/wiki/Gothic_architecture

http://en.wikipedia.org/wiki/High_Middle_Ages#Architecture

http://en.wikipedia.org/wiki/Romanesque_architecture
Anja1337 je napisao/la:
pogledaj romantičke i gotičke građevine, jer su ti umjetnički pravci tad vladali
imam to al mi treba tacno izgled , dobio sam slike jos mi treba text
imam to ;D al mi treba tacno izgled , dobio sam slike jos mi treba text ;D
BosanaC je napisao/la:
imam to ;D al mi treba tacno izgled , dobio sam slike jos mi treba text ;D
ahaaa, pa eto davali su ti linkove s wikipedije, valjda budeš nekaj našo :D

gl ;)
Odes u biblioteku il muzej i raspitas se, tamo ces sigurno nac nesto.
Srednjovijekovne kuće prvobitno bile su građene od drveta, koje je bilo grubo obađivano, obično su to bila neka čvršća i debljda drva (hrast,omorika..) . Gradili su ih seljaci (kmetovi) za svoju obitelj. Nisu imale prozore i zato nisu bile prozračne, dok su umjesto vrata, bile postavljenje kože i krzna od većih životinja. Kuće su bile primitivne i drugačije od današnjih, iz razloga jer u to vrijeme ljudi nisu imali sve potrebne materijale za izgradnju standardnih kuća. Za vrijeme padavina, kuce su prokišnjavale i u njima je bilo vrlo hladno, pogotovo u zimu.

Nešto kasnije, počele su se graditi kuće od kamena, koji su se obrađivali. Te kuće bile su mnogo bolje od od drvenih, jer su imale bolje uvjete za život. Tada, su se gradili i zamkovi, koje su kmetovi pravili za feudalce i bili su jako glomazni i veliki. Gradili su se na uzvišenjima i brežuljicma. Kuće su bile poredane slično kao u današnjim selima. Unutar kuće bio je tepih koji je bilo od krzna neke životinje (goveda, stoka, medvjedi..) . Takođe u kućama se nalazilo i personalne stvari od ljudi koji su zivjeli tu.

Gradovi su bili manji, kao današnja naselja i ljudi su se međusobno poznavali. Ulice gradova bile su ispunjene ljudima koji bi se, najčešće trampili ili prodavali neke stvari, materijale, a moglo bi se tu naći i drugih ljudi, kao što su prosjaci, stražari i slično. Nekada bi se na ulicama djeca igrala, a neki ljudi koji nisu imali kuća tu bi prespavali. Često bi ulicama prolazili razni zabavljači (trubaduri, žongleri, bacači), a nekada i vitezovi.
Puno zdravo i tebi

Evo imao sam prije koju godinu semiranski rad i ja, pa mi je isto trebalo :$
Evo ti ...-.-

Nastanak i razvoj srednjovjekovnih gradova


1.Nastanak srednjovjekovnih gradova-
Za vrijeme velike seobe naroda varvari su porušili njaveci dio Rimskog carstva.
Jedino su se u Vizanti održali veliki gradovi, naprimjer Carigrad i Solun.
Neki rimski gradovi bili su i naseljeni ali se ti gradovi nisu bas puno razlikovali od sela.
Jer se i gracko stanovnisto bavilo poljoprivredom.Prekretnica nastaje podjelom izmedju sela i grada, tada zanatlije napustaju sela.Zantstvo i trgovina cu najvažnie privredne grane srednjovjekovnog grada.Gradovi su nastajali na prometnijim mjestima, tamo gdje su zanatlije i trgovci mogil lakše prodati robu.
.
2.Izgled grada-
Gradovi su nastajali na manjim proplancima ili pored nekih rjeka radi lakše odbrane i veće preglednosti grada.Srednjovjekovni gradovi bili su okruženi Velikim zidinama i kulama.Zidine koje su služile za odbranu gradjanima navrhu su imal prostor za naprave koje izbacuju kamenje.Zideine su su gradjane primorale da žive na manjeim i suzbijenimij mjestima.Nikad nije bilo dovoljno mjesta.Sve se više više povećavalo stanovništvo i više se gradilo ali bez ikakvog reda.Kuće nisu bile složene,ulice su bula male i krivudave.Jedino je trg bio prostranije mjesto u gradu tu bi se narod ponekad okupljao a na trgu su se nalazile:crkve,trgovine i zanatlije.Srednjovjekovni grad ličio je na razbacanu gomilu kuca.

3.Odbrana grada-
U srednjovjekovnim gradovima trg je bio jedino prostrano mjesto u gradu, oko trga su bile ljepše i veće gradjevine, crkve, trgovačke radnje...
Bademi koji su bili dobro očuvani predstavljali su neosvojiv dio grada, kule kao odbrambeni čvorovi grada gradili su se ispred zidina.Samo su gracku kapiju štitile najveće kule.U grad se ulazilo preko pokretnog mosta, koji se nalazio uz samu gracku kapiju.Noću bi se gracki mosta podizao i gracka kapija zakljucavala.

4.Gradska privreda-
Zanatska proizvodnja, bila je osnovna gracka privreda.Tregovina se sve više razvijala a, zanatstvo se nije samo prozivodilo za svoju okolinu vec neki predmeti i ostala roba vozila se na tržište i prodavala se novcem.
Zanatstvo i trgovina odvajali su grad od sela a, a obicnog gradjanina od zavisnog seljaka.
Trgovina i zanatstvo su činili su srednjovjekovno naselje.

5.Esnafi ili cehovi-
U gradovima koji su bili privredno razvijeni bilo je mnogo esnafa-udruženja zanatlija iste vrste.
Ali su na primjer u proizvodnji kože postojali obućarski, tašnarski i remenarski esnaf.
Tako su ulice dobijale imena pa vrsti zanata:kovačka ulica, obućarska ulica ...
Svaki esnaf imao je svoj pečat zastavu i simbol.Kovački simbol bila su kliješta i čekić.Svaki esnaf se starao o proizvodnji.
Na esnafskim skupštinama do sitnica su se utvrdjivala pravila rada.Esnfska pravila kada bi se jednom usvojila nebih se mjenjala.A zato se onda nije ni mjenjao način gradnje.Esnaf je bio udruženje zanatlija iste struke ali svaki zanatlija radio je sam u svojoj posebnoj radionici.Pored majstora radili su i po jedan učenik – šegrt i kalfa.
Kalfa je izvjesno vrjeme morao da radi kad nekog majstor za platu, i kada bi majstor njegov rad ocjenio kao dobar, kalfa je postajao majstor.

6.Trgovina-
U početku zanatlije su prodavale svoje proizvode, ali trgovina je postepeno postajala posebno zanimanje.Kada bi se održavali neki sajmovi cjelo stanovništvo bih oživilo.Jedino prostranije mjesto je bio trg, ali kada bih se održavao sajam i na trgu nebi bilo mjesta.
Gradjani su razmjenivali robu sa najbližom okolinom.Ali kada bi trgovci iz udaljenih mjesta donosili skupocjenu i luksuznu robu samo bih kupovali najbogati i plemići.
Cjelokupnnom stanovništvu najpotrebnija je bila so.Roba se najlakše i najjeftinije prevozila vodenim putevima.

7.Bogati i siromašni-
Sa privrednim razvojem gradova povećavala se razlika izmedju bogatih i siromašnihBilo je ljudi bez ikakvog zanimanja.To su bili prosijaci, oni su živjeli od milostinje.Članovi gradskih vjeća birani su iz njabogatih porodica.

8.Borba za samo upravu-
Srednjovjekovni grad nije bio samostalan.Pripadao je onom vlastelinu na čijoj je zemlji nastao.Čim je grad ekonomski ojačao počinje da se bori za samostalnost.U borbi za samostalnost i gradjani su se udruživali u komune.
Grad koji je dobio samoupravu imao je odredjena gratska prava.Gratsko stanovništvo je bilo slobodno, i gradjani su bili oslobodjeni kmetske zavisnosti.

9.Značaj gradova-
Pojava gradova znači veliku prekretnicu ne samo u istori srednjeg vjeka nego i u istori ljudskog društva.
Gradovi su postajali privredna i kulturna sjedišta.U gradovima se lakše živilo nego u selima.
Zanatski proizvodi su se brže i lakše prodavali od poljoprivrednih proizvoda.


Prijavi se da bi odgovorio/la na ovu temu.