http://www.gamers.ba/forum/10/89730/covjek-i-nada/
- Miko je odlucio riskirati. Otisao je do kladionice i uplatio listic na trideset i cetiri marke, odnosno na sve sto je imao. Dobitak je bio preko stotinu maraka. Kako se vracao "kuci" opazio je dvije marke na podu. Pogledao je oko sebe, i vidio nekog malisu da zbunjeno gleda u pod. Pitao ga je da li je nesto izgubio. Djecak ga je pogledao u krupne oci i bojazljivo rekao da je izgubio dvije marke koje mu je mama dala da jede. Covjek koji nije imao novca, i koji je imao srece da nadje dvije marke, bez ikakvog razmisljanja vratio ih je djetetu. Djecak mu se zahvalio, i Miki je to bilo sasvim dovoljno. Miko u zivotu nikad nije bio problematican, uvijek je pomagao drustvu. Medjutim, sad kad je njemu najteze nema nikog da mu pomogne jer su ga svi napustili. Sjeo je na svoju klupu i razgledao okolinu. Prolaznici su bili u zurbi, svi su jurili prema autobusu koji se iz daljine polako primicao. Kako je onako prosjacki sjedio i sav prljav, neki prolaznik bi mu i ostavio koju marku. Malo kasnije, otisao je do kafica da pogleda sta je bilo sa listicem koji je jutros uplatio. Odigrao je pet parova, sa onako prolaznim kvotama. Gledao je i gledao, i na kraju lupio od sto. Konobar koji ga je inace znao, pitao ga je sta nevalja. On mu je rekao da je sve ulozio sto je imao na pet parova i da je pao na zadnjem. Konobar mu je i prije govorio da se mani tog posla, ali Miko nije slusao i sto se tice kladionice, tu je uvijek bio tvrdoglav, ta mana ga je pratila od djetinjstva. Konobar je rekao da on casti i da slobodno jede sve sto ima na stolu. Prosla je ponoc, a Miko tek izlazi iz kafica i ide prema svom skromnom domu. Opet je razgledavao okolinu ali ovaj put nije imao nista za vidjeti. Samo po koji prolaznik bi brzim korakom prosao. Sad je bilo jos tuznija atmosfera, ako se to moglo nazvati tuznim. Sutao je ledene grudvice koje su se nalazile na putu, i ponekad digao glavu tek da vidi kuda ide.
Kako se sve vise i vise priblizavao svom domu, ugledao je grupu ljudi koja su razgledavala njegovo skroviste. Bio je veoma ljut, i poceo je trcati prema skrovistu. Cim je prisao ljudima pitao je ljutitim glasom sta zele. Na prvi pogled to su bila neka gospoda, sa crnim odjelima i crnim naocalama. Svi su bili mirni osim jednog gospodina u crnom. Krenula mu je suza niz lice, i izvukao je maramicu da ocisti mokre obraze. Miko je bio zbunjen i nije znao sta se desava, pa je ponovo upitao ali ovaj put vise zbunjeno nego ljutito. Gospodin koji se rasplakao skinuo je naocale i pitao Miku zar ga nije prepoznao.
Miko ga je gledao nekoliko minuta i svi su sutili, kao zatisje pred buru, ali ipak bure nije bilo. Miko je zagrlio covjeka i samo rekao da ga dugo nije bilo, i da je dosao u pravi momenat. Daa...., to je bio njegov rodjak Adem i dosao je da vidi u cemu je problem.
(Adem mu je kupio novu odjecu, nasao mu pristojan posao, i dao mu poprilicno dobru sumu novca. Kupio mu je manju kucu, tek da moze ziviti u njoj dok ne zaradi vise, i ne nadje neku zenu. I na kraju mu je ostavio poruku u kojoj je pisalo..)
* Dragi Miko, ostavio sam ti nesto para i zelim da ih potrosis na pravi nacin. Zamolio bi te da vise ne kockas jer to samo donosi propast, a to si mogao i vidjeti. Tvoj ne samo rodjak, vec i najbolji prijatelj. Budi mi dobro.
Miko je procitao pismo i pocele su suze. A nakon nekoliko minuta, upalio je televizor, zavukao se pod carsaf, i zapalio cigaru koja mu je bas godila u novom ambijentu
Svi komentari dobrodosli, hvala..
- Miko je odlucio riskirati. Otisao je do kladionice i uplatio listic na trideset i cetiri marke, odnosno na sve sto je imao. Dobitak je bio preko stotinu maraka. Kako se vracao "kuci" opazio je dvije marke na podu. Pogledao je oko sebe, i vidio nekog malisu da zbunjeno gleda u pod. Pitao ga je da li je nesto izgubio. Djecak ga je pogledao u krupne oci i bojazljivo rekao da je izgubio dvije marke koje mu je mama dala da jede. Covjek koji nije imao novca, i koji je imao srece da nadje dvije marke, bez ikakvog razmisljanja vratio ih je djetetu. Djecak mu se zahvalio, i Miki je to bilo sasvim dovoljno. Miko u zivotu nikad nije bio problematican, uvijek je pomagao drustvu. Medjutim, sad kad je njemu najteze nema nikog da mu pomogne jer su ga svi napustili. Sjeo je na svoju klupu i razgledao okolinu. Prolaznici su bili u zurbi, svi su jurili prema autobusu koji se iz daljine polako primicao. Kako je onako prosjacki sjedio i sav prljav, neki prolaznik bi mu i ostavio koju marku. Malo kasnije, otisao je do kafica da pogleda sta je bilo sa listicem koji je jutros uplatio. Odigrao je pet parova, sa onako prolaznim kvotama. Gledao je i gledao, i na kraju lupio od sto. Konobar koji ga je inace znao, pitao ga je sta nevalja. On mu je rekao da je sve ulozio sto je imao na pet parova i da je pao na zadnjem. Konobar mu je i prije govorio da se mani tog posla, ali Miko nije slusao i sto se tice kladionice, tu je uvijek bio tvrdoglav, ta mana ga je pratila od djetinjstva. Konobar je rekao da on casti i da slobodno jede sve sto ima na stolu. Prosla je ponoc, a Miko tek izlazi iz kafica i ide prema svom skromnom domu. Opet je razgledavao okolinu ali ovaj put nije imao nista za vidjeti. Samo po koji prolaznik bi brzim korakom prosao. Sad je bilo jos tuznija atmosfera, ako se to moglo nazvati tuznim. Sutao je ledene grudvice koje su se nalazile na putu, i ponekad digao glavu tek da vidi kuda ide.
Kako se sve vise i vise priblizavao svom domu, ugledao je grupu ljudi koja su razgledavala njegovo skroviste. Bio je veoma ljut, i poceo je trcati prema skrovistu. Cim je prisao ljudima pitao je ljutitim glasom sta zele. Na prvi pogled to su bila neka gospoda, sa crnim odjelima i crnim naocalama. Svi su bili mirni osim jednog gospodina u crnom. Krenula mu je suza niz lice, i izvukao je maramicu da ocisti mokre obraze. Miko je bio zbunjen i nije znao sta se desava, pa je ponovo upitao ali ovaj put vise zbunjeno nego ljutito. Gospodin koji se rasplakao skinuo je naocale i pitao Miku zar ga nije prepoznao.
Miko ga je gledao nekoliko minuta i svi su sutili, kao zatisje pred buru, ali ipak bure nije bilo. Miko je zagrlio covjeka i samo rekao da ga dugo nije bilo, i da je dosao u pravi momenat. Daa...., to je bio njegov rodjak Adem i dosao je da vidi u cemu je problem.
(Adem mu je kupio novu odjecu, nasao mu pristojan posao, i dao mu poprilicno dobru sumu novca. Kupio mu je manju kucu, tek da moze ziviti u njoj dok ne zaradi vise, i ne nadje neku zenu. I na kraju mu je ostavio poruku u kojoj je pisalo..)
* Dragi Miko, ostavio sam ti nesto para i zelim da ih potrosis na pravi nacin. Zamolio bi te da vise ne kockas jer to samo donosi propast, a to si mogao i vidjeti. Tvoj ne samo rodjak, vec i najbolji prijatelj. Budi mi dobro.
Miko je procitao pismo i pocele su suze. A nakon nekoliko minuta, upalio je televizor, zavukao se pod carsaf, i zapalio cigaru koja mu je bas godila u novom ambijentu
Svi komentari dobrodosli, hvala..
cekao sam da bude novi nastavak i volim nacin kako pises ono detaljno i sve nastavi samo tako 
cekao sam da bude novi nastavak i volim nacin kako pises ono detaljno i sve nastavi samo tako 
ahhaha drama ludo XD
